"Brojimo svaki litar": Kubanska energetska kriza ostavila milione stanovnika bez vode

U skučenoj kuhinji svog stana u kineskoj četvrti Havane, Mirella Martínez gura stara metalna kolica natovarena praznim kanisterima. Brišući znoj s čela, pokušava se rashladiti dok zbog novog nestanka struje ventilatori stoje, a stan je satima u mraku i nesnosnoj vrućini.

Za nekoliko minuta ova 61-godišnjakinja krenut će pješice do radnog mjesta svoje kćerke, jednog od rijetkih objekata u blizini gdje voda još redovno dolazi. Stan u kojem živi s tri kćerke i unukom gotovo tri godine nema pouzdano snabdijevanje tekućom vodom.

Na Kubi nestanci električne energije ne znače samo mrak – oni znače i suhe slavine. Kako se energetska kriza produbljuje, brojne pumpne stanice ne mogu raditi, dok zastarjela vodovodna mreža i hronični nedostatak goriva ostavljaju milione stanovnika bez redovnog pristupa vodi.

Milioni pogođeni nestašicom vode

Energetska kriza dodatno se pogoršala nakon obustave isporuka nafte iz Venecuele, glavnog kubanskog dobavljača goriva, što je produbilo probleme izazvane američkim embargom i ekonomskim sankcijama.

Prema podacima Nacionalnog instituta za vodne resurse, gotovo tri miliona Kubanaca ima poteškoće s pristupom vodi. Sistem vodosnabdijevanja raspolaže sa svega 37 posto potrebnog goriva, dok se u Havani čak 70 posto vode izgubi zbog curenja u dotrajaloj mreži prije nego što stigne do domaćinstava.

Bogatije porodice mogu platiti privatne cisterne, dok ostali čekaju isporuke, sami donose vodu ili angažuju neformalne dostavljače.

„Ovu vodu koristimo za sve. Brojimo svaki litar. Ovaj put prelazim tri puta dnevno, iako sam u penziji. U mojim godinama ne bih trebala nositi ove kanistere, ali nemam izbora“, kaže Martínez.

Život prilagođen satima kada ima struje

U centru Havane Dhayamis Hernández Díaz čeka da se kanta polako napuni tankim mlazom vode kako bi dopunila rezervoar na krovu zgrade.

„Iscrpljena sam. Čim dođe struja, ponekad usred noći, ustajemo da napunimo rezervoar, skuhamo hranu i napunimo telefone. Cijeli naš život zavisi od tih nekoliko sati električne energije. Ovo nije život“, kaže ona.

Sa sestrom zarađuje skroman prihod vozeći električni tricikl, ali privatnu cisternu za vodu ne može priuštiti.

Razvila se neformalna trgovina vodom

Dok javni sistem vodosnabdijevanja sve više zakazuje, širom Havane razvilo se neformalno tržište vode.

Bivši ljekar intenzivne njege Juan Miguel Reyes danas prodaje vodu. Svakog jutra s članovima porodice odlazi do jedne od rijetkih pumpnih stanica koje još rade, puni rezervoare i razvozi ih građanima čije su slavine odavno presušile.

„Nikada nisam mislio da ću završiti prodajući vodu. Sada satima hodamo po velikoj vrućini i nosimo kante uz stepenice. Iscrpljujuće je, ali barem uvijek imamo nešto za jelo“, kaže Reyes.

Za rezervoar od 200 litara naplaćuje 1.500 kubanskih pezosa, a dnevno zaradi između 3.000 i 4.000 pezosa.

Voda i struja postali luksuz

Nedaleko od trajektnog terminala u Havani, Carlos Sánchez skuplja vodu koja istječe iz oštećenog cjevovoda. Potom je biciklom prevozi do stanovnika koji nisu u mogućnosti sami doći po vodu.

„Cijela mreža se raspada. Toliko vode se rasipa, a toliko ljudi je treba. Djeca su mi otišla iz zemlje, a ja sam ostao“, kaže Sánchez.

Po povratku kući, Mirella pažljivo raspoređuje prikupljenu vodu za piće, kuhanje i pranje. Televizor ostaje ugašen jer nema električne energije.

„Nikada ne znamo kada će se struja vratiti. Voda i električna energija trebale bi biti osnovna prava, ali ovdje su postale luksuz. Samo se nadam da ćemo jednog dana ponovo živjeti normalnim životom“, poručuje, prenosi The Guardian.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.