Bosna i Hercegovina pada na ispitima, građani gube godine

Bosna i Hercegovina je, zbog izostanka političkog dogovora, propustila ispuniti 113 definisanih reformskih koraka u okviru EU Plana rasta za Zapadni Balkan. Zbog toga zemlja nije potpisala ključni Sporazum o instrumentu za reforme i rast te joj je onemogućen pristup fondovima i povlačenje prvih tranši od blizu milion eura. Zato se javnost s pravom pita, ko je kriv za novi politički zid, koliku cijenu plaćaju građani i zašto se ključni dokumenti kriju čak i od državnih parlamentaraca?

Dok susjedne zemlje već raspoređuju prve milione iz evropske kase, Bosna i Hercegovina službeno je na nuli. Plan rasta trebao je donijeti ekonomski zamah, modernizaciju tržišta i direktan novac za infrastrukturu. Umjesto toga, građani su dobili još jedan politički zid. Ključni dokument pao je na pitanjima koja godinama blokiraju zemlju – od Ustavnog suda do entitetskog veta. Ekonomski ceh političkih igara je katastrofalan. Evropska komisija upozorava da je BiH, zbog probijanja rokova, trajno izgubila 108 miliona eura, a ukoliko blokada bude nastavljena, do kraja godine nepovratno gubi još 373 miliona eura. Od ukupno milijardu eura pomoći, više od 270 miliona eura je čisti, bespovratni poklon za puteve, željeznice i uvođenje 5G mreže. Da je riječ o potpunom slomu političke odgovornosti smatra i izvršna direktorica Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić. Ističe da su stranačka uslovljavanja ponovo stavljena ispred opšteg interesa građana:

„Jednostavno je vrlo otvorena poruka poslana prema Evropskoj uniji da mi praktično nemamo volju i da ovo ne želimo, već samo glumimo da smo dio tog procesa.“

Odgovornost za propust dijeli kompletna vladajuća struktura, ali analitičari upozoravaju na dobro poznatu osovinu. Vladajući SNSD Milorada Dodika direktno je izbacio ključne briselske uslove, što ne bi bilo moguće bez prešutnog odobravanja i političkog amnestiranja HDZ-a BiH. Dok partneri iz Mostara nijemo posmatraju destrukciju državnih institucija, prioriteti Dragana Čovića ostaju isključivo izborne reforme, čak i po cijenu propasti evropskog novca, a stranke Trojke ponovo bilježe potpuni nedostatak političke inicijative. Stav Banje Luke o uslovima iz Brisela potvrđuju i izjave lidera SNSD-a Milorada Dodika, kao i državnog ministra finansija Srđana Amidžića, koji je poručio da ova sredstva ionako nisu stvarna pomoć, jer se radi o kreditima:

Dodik:“ Mi nismo spremni da za njihovih pišljivih 300 miliona prodamo karakter ove zemlje i ovog naroda. Jer to možemo da riješimo na bilo kakvom drugom mjestu danas u svijetu.“

Amidžić: „A onoga čega mi je više preko glave je te priče izgubiće Bosna i Hercegovina milijardu eura nekih evropskog novca. Ljudi, nećemo mi izgubiti milijardu maraka evropskog novca, izgubićemo milijardu kredita.“

Umanjivanje značaja evropskog novca izazvalo je oštru reakciju Brisela. Šef Delegacije Evropske unije Luiđi Soreka poručio je da ga ovakva retorika podsjeća na Ezopovu basnu o lisici i kiselom grožđu, upozorivši da bespovratna pomoć iz Brisela iznosi više od jedne trećine ukupnog državnog budžeta:

„U Ezopovoj poznatoj basni, lisica bezuspješno pokušava dohvatiti grožđe prije nego što ljutito odustane, mrmljajući kako je, vjerovatno, ionako kiselo. Nevjerovatna je sličnost sve češćeg narativa i u Bosni i Hercegovini. Suočeni s institucionalnim izostankom djelovanja, neki pribjegavaju argumentu 'kiselog grožđa', sugerišući da je za Bosnu i Hercegovinu rizik od gubitka 373,9 miliona eura iz Plana rasta, pored već izgubljenih 108 miliona eura, beznačajan.“

Da se kočnice povlače svjesno, tvrdi i državni ministar komunikacija i prometa Edin Forto. On smatra da se iz aviona vidi dogovor da se Plan rasta opstruiše prije izbora, jer SNSD bježi od reformi i polaganja računa građanima.

„Plan rasta je mogao davno proći proceduru sa naše strane, ali ne postoji volja, prije svega, SNSD-a da radi reforme koje su vezane za Plan rasta.“

Netransparentnost izvršne vlasti prerasla je u otvoreni institucionalni bojkot. Državni parlamentarci javno priznaju da uopšte nisu vidjeli tekst agende te optužuju predsjedavajuću Vijeća ministara Borjanu Krišto da svjesno izbjegava susret s njima i dolazak pred Parlament da ne bi morala polagati račune za propast evropskih fondova. Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH:

„Ponašanje Vijeća ministara prema tom dokumentu zapravo govori dovoljno o tome da nisu imali iskrene namjere. Na zadnjoj sjednici mi smo imali tačku dnevnog reda na koju je trebala da dođe predsjedavajuća Vijeća ministara Krišto i po ko zna koji put nije došla da napravi uvod, da zastupnicima pojasni zapravo šta ona želi s tim dokumentom i koje su naše obaveze.“

Ipak, van parlamentarnih klupa, Krišto spušta loptu. Nakon svakog neuspješnog sastanka, tvrdi da novac nije trajno izgubljen, ali upozorava partnere da se mora znati red i da je taktiziranje unutar koalicije dovelo zemlju na nulu.

„Kad ste rekli da BiH neće povući nekakva sredstva, ja bih htjela reći da mi trebamo učiniti sve i da činimo sve da ih povučemo.“

Uprkos optimizmu iz njenog kabineta, iz Banje Luke stižu poruke da je cijeli sistem u kolapsu. Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić poručuje da zbog nemogućnosti dogovora izostanak evropskih miliona uopšte ne treba da čudi:

„I zašto onda da nas čudi ako neko ko prati Plan rasta konstatuje da nismo uradili ništa što je potrebno.“

Dok se unutar koalicije prebacuje krivica, Bosna i Hercegovina ostaje na evropskom dnu kao jedina zemlja koja zbog političkih blokada nema ni komercijalnu 5G mrežu. Sa već izgubljenih 108 miliona eura i novim rokom za kaznu koji curi, ceh političkih igara i kiselog grožđa na kraju će platiti isključivo građani.