'Bordel Eden' je istraživački projekat

Nisam siguran da dramom želim išta poručiti, u smislu, to je za mene malo možda čak i staromodno, da kao imaš neku dramu koja je tako lijepo zaključana, zanatski složena, i da onda na kraju ima neku lijepu poruku. Ne nužno lijepu, bilo kakvu poruku koja se može jasno definisati jednom rečenicom. Mislim da je i naša stvarnost, i naša situacija, i kontekst u kojem se nalazimo prekompleksan da bi se našla u nekoj ideji, ili poruci, koja je jednorečenična ili dvorečenična. Ja sam ovom dramom probao da stvari gurnem ekstremnije i eksplicitnije, jer kod nas realnost ima svoju pojavnost, mi tu realnost tumačimo na ovaj ili onaj način, svi ili nadam se svi, osim onih koji jako dobro žive, imaju svoju analizu te situacije i svoje nezadovoljstvo tom situacijom i vjerovatno imaju taj osjećaj neke sizifovštine, koja je da mi konstantno guramo kamen prema nečemu i kad dođemo tamo negdje to je opet onaj početak gdje smo, odakle smo i počeli.  Drama ima vrlo jak politički kontekst, za koji ja nisam našao drugo rješenje osim da ga gurnem vrlo eksplicitno. Činilo mi se da, kad je taj politički kontekst u pitanju, da su bilo kakve metafore suvišne i da je naše društvo nadraslo metaforu. U tom smislu da, ako, na primjer, gledaš neku predstavu, nekog Šekspira ili ne znam šta, i ti sad kroz tog Šekpira kao povezuješ stvari koje imaju veze s našom realnošću ili pronalaziš sličnosti. Mislim (smijeh) da smo mi prevazišli to, i da mi… nama jedino što je ostalo jeste da, kad je taj politički teatar u pitanju, da sa scene najeksplicitnije moguće vrištimo o onome šta vidimo i šta nam se ne dopada. Ti dijelovi koji su eksplicitno politički su jako direktni, i sami akteri, koji bi u ovom slučaju bili recimo članovi nekih elita, to su vrlo paradigmatski likovi, ministar, vjersko lice,… Svi su paradigme neke vrste moći. Vrlo eksplicitno u tih tri-četiri scene koje se direktno tiču političkog konteksta , vrlo eksplicitno govore stvari koje su onakve kakve jesu. Mi smo, ono… želimo moć, mi vas varamo, mi vas lažemo, mi instrumentaliziramo svetinje… tako da to je vrlo eksplicitno. Ovo ostalo to su opet malo ekstremizirane situacije, tu dolazi malo melodrama u fokus, tako da se na kraju, ja se nadam, dobije neka vrsta alegorije, da se svi mi zapravo nalazimo u jednom velikom bordelu.
 Benjamin Bajramović