Mogu li ratni stradalnici vratiti povjerenje u narode?
Ratne rane, ni nakon trideset godina u BiH nisu zaliječene. Za ovo su, prije svih, odgovorni političari koji su narodima u BiH, umjesto tema vezanih uz ekonomiju i prosperitet, nametnuli teme podjela, mržnje i stalne prijetnje ratom. I, obično su to oni koji su učešće u ratu vješto izbjegli ili bili pozadinci. Koliko u takvoj situaciji mogu učiniti oni koji su u ratu najviše propatili.
U organizaciji Centra za nenasilnu akciju nedavno su bivši logoraši, ratni veterani i stradalnici rata posjetili više lokacija prisilnog zatvaranja, mučenja i zlostavljanja civilnog stanovništva. Širom Bosne i Hercegovine još je preko 130 neobilježenih mjesta stradanja civilnog stanovništva svih nacionalnosti.
„Obilazimo zatočeničke objekte vjerujući da je ovo jedan korak ka izgradnji mira na području Bosne i Hercegovine", kazao je Nedžad Novalić, aktivista Centra za nenasilnu akciju u BiH.
Ovi ljudi se se još jednom zajedno prisjetili svoje muke koja ih, ističu, na neki način, ujedinjuje. Put ka pomirenju, uvjereni su, vodi preko istine.
„Ako dođemo do istine i ako svi budemo pričali, a da ne lažemo, jer ima i onih koji su bili pa oni dodaju, a joj on je Bošnjak ili Hrvat ili kontra Srbin, pa udari po njemu ono što nije. Iznoseći istinu, mada istina, po svim pravilima Božijim, mora izaći na vidjelo", navodi Drago Knežević, predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Grada Derventa.
Brojni su primjeri da vlasti, od lokalne do entitetske, sprječavaju označavanje mjesta stradanja, često ih ruše ili im mijenjaju namjenu s krajnjim ciljem da sakriju istinu. Takvih je u našoj zemlji oko 130.
„Ona do danas nisu obilježena i ona su u lokalnim zajednicama, u većini slučajeva, mjesta negiranja da se tu dogodio zločin nad pripadnicima naroda koji su danas u manjini u tim lokalnim zajednicama", dodaje Novalić.
Ratni stradalnici ne računaju da će političari pomoći u pomirenju, jer ističu, oni na iskopavanju starih rana i sijanju mržnje i razdora, osiguravaju opstanak na vlasti. Narod je, kažu, žrtva manipulantskog odnosa politike koja je sebi cilj i svrha.
„Narod ne zna ništa više osim onog što gleda na televiziji ove političare i kada se političari pojave u ime nacije oni su heroji", dodaje Knežević.
„Ne možemo utjecati na politiku. Niti ćemo sigurno na nju utjecati. Ona je i do danas dobro kasnila, 30 i nešto godina. Nema ni procesuiranja", naglašava Mirza Maglić, predsjednik Udruženja logoraša Žepče.
Ohrabruje podatak da se onima koji su proživjeli torture u logorima pridružuju i mladi, koji to vrijeme ne pamte ali, kažu, osjećaju dužnost da, zarad budućnosti, prestanu biti nijemi posmatrači.
„Ne želim da se ovo ponovi opet, da se ikome dogodi i jedino što ja mogu u ovom trenutku raditi je na ovaj način opominjati, pridonositi sjećanju i onemogućiti zaborav ovih stvari", poručio je Dalmir Mišković, aktivista Centra za nenasilnu akciju iz Livna.
Ovi ljudi su odlučni istrajavati na pomirenju i razumijevanju, nadajući se da će jednoga dana ovom zemljom i regionom vladati pošteniji, iskreniji i, nadasve, humaniji političari.
federalna.ba