Birtley: Rat nije ono što ljudi vide na televiziji, rat je užas koji vas prati cijeli život

Britanski ratni novinar Tony Birtley, danas je prisustvovao obilježavanju 31. godišnjice genocida u Srebrenici u Potočarima, izjavio je da mu je velika čast što se može obratiti u društvu majki Srebrenice, ističući da ga prizori kojima je svjedočio prije više od tri decenije nikada nisu napustili.

„Zaista mi je čast što danas mogu govoriti ovdje. Osjećam veliku poniznost što sam među majkama Srebrenice. Devedesete godine bile su mračno razdoblje u Bosni i Hercegovini. Godinama sam svjedočio ljudskoj patnji i slike fizičke i psihičke smrti ostale su sa mnom do danas.“

Kazao je da prije rata nije mnogo znao o Bosni i Hercegovini, ali da je vrlo brzo shvatio kakvu je tragediju doživjela zemlja.

„Bosna je za mene prije rata bila gotovo nepoznata. Vidio sam zemlju u kojoj su ljudi živjeli normalnim životima, bili obrazovani, zadovoljni i činilo se da imaju lijepu budućnost. Onda sam četiri godine proveo izvještavajući iz Sarajeva i drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Samo mjesec dana proveo sam u Srebrenici, ali upravo je taj period ostavio najdublji trag na mene.“

Prisjetio se uslova u kojima su živjeli stanovnici opkoljene Srebrenice.

„Svjedočio sam gladi, nedostatku hrane, osnovnih lijekova i skloništa. Ljudi su bili lišeni i osnovnog ljudskog dostojanstva koje mi na Zapadu uzimamo zdravo za gotovo. Nikada neću zaboraviti prizore razaranja kada sam prvi put stigao u Srebrenicu – ljude koji su grančicama mahali prema avionima kako bi pokazali gdje treba baciti humanitarnu pomoć i kolone ljudi koji su po snijegu tražili bilo šta što bi im pomoglo da prežive.“

Naglasio je da ga posebno progone prizori ubijenih civila.

„Ne mogu zaboraviti prizore smrti i ranjavanja. Uvijek su to bili nevini ljudi. Beživotna tijela djece ubijene bez ikakvog razloga nešto su što nikada neće nestati iz mog sjećanja. Jednako tako, nikada neće nestati ni osjećaj gađenja prema počiniocima tih zločina.“

Govoreći o izvještavanju iz ratnih područja, Birtley je rekao da javnost nikada ne vidi stvarnu sliku rata.

„Na Zapadu ne možemo prikazati punu brutalnost rata. Sve se ublažava kako bi ljudi mogli gledati vijesti dok večeraju i nakon toga nastaviti sa svojim svakodnevnim životom. Ali to nije rat. Rat je užas. Rat je brutalan. Svakoga dana u Srebrenici svjedočio sam granatiranju, raskomadanim tijelima, krikovima ranjenih i posljednjim uzdasima ljudi. Morao sam raditi svoj posao i sve to snimati kako bi svijet vidio šta se događa, iako sam često imao osjećaj da svijetu nije dovoljno stalo.“

Istakao je da ga je, uprkos svim strahotama, najviše impresionirala snaga običnih ljudi.

„Pamtim nevjerovatnu volju za životom. Ljude koji nisu bili vojnici i nisu željeli ni ubijati ni biti ubijeni, nego samo normalno živjeti. Sjećam se hrabrih ljudi koji su me tokom granatiranja sklanjali na sigurna mjesta. Posebno pamtim doktora Nedreta Mujkanovića, čovjeka koji mi je spasio život i postao moj prijatelj. Pamtim i sve one koji su sa mnom dijelili ono malo hrane i sigurnosti što su imali.“

Kazao je da je tokom boravka u Srebrenici i sam izgubio devet kilograma, ali da je znao kako će se jednog dana vratiti kući, za razliku od ljudi koji su tamo živjeli.

„Ja sam izgubio devet kilograma, ali to nije bilo ništa u poređenju s onim kroz šta su prolazili ljudi u Srebrenici. Znao sam da ću se jednog dana vratiti svojoj kući. Za njih je Srebrenica bila jedini dom.“

Posebno je kritikovao reakciju međunarodne zajednice.

„Bilo mi je neshvatljivo kako je međunarodna zajednica mogla samo posmatrati ono što se događa i kako je pravda žrtvovana zbog političkih razloga. Nažalost, i danas gledamo slične stvari u Palestini, Sudanu i drugim dijelovima svijeta.“

Govoreći o važnosti sjećanja na genocid, Birtley je poručio da se ono što se dogodilo u Srebrenici nikada ne smije zaboraviti.

„Važno je da pamtimo ono što se dogodilo u Srebrenici, kako god to neko nazivao, jer se to zaista dogodilo. To mora biti lekcija da se na agresiju odgovori na vrijeme, a ne da se čeka dok broj žrtava ne postane ogroman. Da smo ranije djelovali u Srebrenici, mnogo više ljudi bi danas bilo živo.“

Zaključio je da međunarodna zajednica ni danas nije naučila najvažniju lekciju.

„Ovdje je riječ o tome da zauzmemo ispravan moralni stav i učinimo ono što je ispravno. Nažalost, vjerujem da tu lekciju još uvijek nismo naučili.“

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.