Bihaćko Udruženje Radosti druženja pruža podršku roditeljima i djeci s teškoćama u razvoju
Zanemarivanje potreba i stigmatizacija djece s teškoćama u razvoju nisu nepoznanica. Prema običaju nedostaje podrška sistema, a vrlo često je ovo i tabu tema. Unatoč tome, bihaćko Udruženje Radosti druženja primjer je pozitivne prakse.
Jasmina Čehajić majka je troje djece, a najstariji dječak Enid ima ADHD – poremećaj pažnje s hiperaktivnošću. Kako nam je kazala – majčino srce ljubav podjednako dijeli, ipak priznaje da Enidove uspjehe ponekad više slavi.
"Naš Enid radi s teta Zejnom te zadatke iz škole, te neke još individualne, druži se svakodnevno s drugarima. Pored Udruženja radimo logopedske tretmane, kući ja ponavljam zadatke, tako da je to 24 sata uvijek neki taj rad, put, stimulacija."
Mirsada Hodžić predsjednica je Udruženja Radosti druženja i majka djeteta s teškoćama u razvoju, a prema njenim riječima – u Udruženju svakodnevno djecu nastoje pripremiti za samostalan život u lokalnoj zajednici, dok istovremeno žele olakšati i roditeljima.
"Jer ja imam dijete i znam kako je biti 24 sata vezan. Išli smo s tim da oslobodimo roditelje na tih nekih pet sati, da ima za sebe lično, da može obaviti neke svoje poslove, na kraju krajeva da se odmori jednostavno."
Svakodnevni boravak u Udruženju pomogao im je da nauče čistiti, skuhati kafu i čaj te pripremati jednostavnija jela.
"Volim se družiti, volim ovdje raditi, volim puno svoje prijatelje. Slažem nakite, prodajem nakite, volim puno ljude."
"Najviše što volim raditi sa svojim prijateljima je družiti se, malo se zezati, pričati, volimo roštiljati, kad je jesen onda kestenijadu imamo i tako."
Otkrivanje teškoće i rani tretman najvažniji su koraci za poboljšanje stanja, no za to je potrebno funkcionisanje svih karika sistema. Prema riječima defektologa – sa djecom radi individualno i tri puta sedmično, a ključ uspjeha je edukacija.
"Fali ono nešto, više edukacije i roditelja i nastavnika, asistenti prođu neku obuku, ali to nije dovoljno. Na primjer učitelj koji radi u tom odjeljenju ne mora značiti da je prošao obuku, a trebalo bi biti permanentno usavršavanje da bi to bilo ono pravo", naglašava defektolog Zejna Midžić.
Rijetki su oni koji imaju tu sreću da u svojoj borbi imaju punu podršku, a upravo podrška i lijepa riječ su im najvažniji, budući da je, prema riječima roditelja – čvrst i spreman roditelj zapravo i sretno dijete.
federalna.ba
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.