BiH jedina evropska država koja nema zakon o ličnom bankrotu

Bosna i Hercegovina je među rijetkim evropskim zemljama koje još nemaju zakon o ličnom bankrotu, iako je problem prezaduženosti građana sve izraženiji. Ne postoji jasan i uređen pravni okvir koji bi građanima omogućio da, kada više ne mogu vraćati dugove, kroz sudski postupak regulišu obaveze i započnu finansijski oporavak.

U praksi to znači da građani koji zapadnu u dugove, ostaju bez realne šanse da se izvuku iz finansijske krize. Sistem ne nudi mehanizam kojim bi jasno bila definisana prava i obaveze svih strana. Takva situacija stvara pravnu nesigurnost, ali i dodatni pritisak na dužnike, koji godinama ostaju zarobljeni u dugovima, što je istakao i Sanjin Arifagić, direktor Outbox Consultinga, društva za poslovno i finansijsko savjetovanje:

„Trenutno se banke i drugi povjerioci vode vlastitim pravilima, a dužnici su, na drugoj strani, prepušteni sami sebi. Uvođenje ličnog bankrota dalo bi prezaduženim građanima mogućnost da na zakonit i vremenski ograničen način izađu iz dužničke krize. Finansijska opterećenja građana kod domaćih banaka dostigla su 12,88 milijardi KM krajem 2024. godine, uz dodatnih preko milijardu konvertibilnih maraka duga kroz mikrokreditne organizacije. Preko dvije trećine tog zaduženja odnosi se na nenamjenske potrošačke kredite.“

Zakon o ličnom bankrotu bi omogućio kontrolisan i transparentan postupak rješavanja dugova, u kojem bi bilo uzeto u obzir stvarno finansijsko stanje građana. Time bi bila napravljena ravnoteža između interesa povjerilaca i potrebe da se prezaduženim osobama omogući ekonomski oporavak, umjesto trajne finansijske krize. Igor Gavran, ekonomski stručnjak:

„Građanin treba da ima pravo proglasiti svojevrsni lični bankrot i da onda, nešto slično preduzeću u stečaju, dobije svojevrsnog stečajnog upravnika, koji se, naravno, ne bi zvao na taj način, ali u svakom slučaju neku stručnu pomoć, gdje bi se onda sagledale mogućnosti upravljanja preostalom imovinom. Kako da se, s jedne strane, izmiri dug, ali kako da se, s druge strane, omogući egzistencija i da se zaštiti da građanin ne može ostati baš na cesti, nego da se na neki način izmire te obaveze i da se pokuša vratiti na put finansijske održivosti umjesto daljeg pokrivanja duga dugom i jednostavno neke bezizlazne situacije.“

Kako dalje navodi, uvođenje ovakvog zakona doprinijelo bi i uređenju tržišta potraživanja, smanjenju sive zone u naplati dugova i jačanju pravne sigurnosti. Osim što bi bilo od pomoći građanima, zakonsko uređenje bi dodatno unaprijedilo proces usklađivanja s evropskim standardima. Gotovo sve zemlje Evropske unije propisale su institut lične nesolventnosti ili potrošačkog stečaja.

„Ja, iskreno, ne vidim nijednu negativnu stranu ovakve institucije, niti vidim da je neki opravdani razlog zašto se u Bosni i Hercegovini odugovlači sa ovakvim mehanizmom. Posebno u vrijeme kada je već odavno napuštena institucija žiranata, što je duže vremena bilo opterećenje za mnoge. Sad se uglavnom traže neke druge garancije. Mislim da bi ovaj institut jednostavno pomogao urediti sistem na način kakav je to u drugim zemljama.“

Bez obzira na to što lični bankrot nije formalni uslov za članstvo u Evropskoj uniji, njegovo uvođenje bilo bi korisno radi zaštite tržišta i građana. Bosna i Hercegovina bi se približila praksi većine evropskih zemalja koje već imaju zakonski uređen institut ličnog bankrota ili potrošačke nesolventnosti.