Bez pomoći Restorana dobre volje nekima bi bilo nemoguće živjeti

Visoka stopa nezaposlenosti, iseljavanje i staro stanovništvo se već godinama vezuju za BiH. Rastegnuti penziju do kraja mjeseca svaki dan je sve teže i teže, a standard života građana svakog dana je sve lošiji. Na vrata humanitarnih organizacija sve češće kucaju oni koji tog dana nisu u mogućnosti kupiti ni osnovne životne namirnice.

Restoran dobre volje, koji je otvoren pod pokroviteljstvom humanitarne organizacije Pomozi.ba, posjećuju građani kojima je osigurati obrok svakog dana veliki izazov. Ipak, osmijesi su tu. Tvrde, zadovoljni su. Uslovi u restoranu su i više nego zadovoljavajući i olakšavaju im svakodnevnicu. Jedna od korisnica, Behija Kahriman kaže da bi joj bez pomoći Restorana dobre volje bilo nemoguće živjeti.

Sličnu sudbinu dijele i sestre Velida i Remzija Gežo, koje se s nedostatkom osnovnih životnih sredstava bore zajedno. Javnu kuhinju, također, posjećuju zajedno, a usluge restorana koriste oko godinu dana. Bez ovog obroka njihove kašike bi bile prazne.

Osim ovog u Sarajevu, za sada postoje još dva Restorana dobre volje, u Travniku i Bihaću. Broj od 1.000 korisnika njihovih usluga ukazuje na težinu situacije sa kojom se građani BiH svakodnevno suočavaju. Situaciju najbolje razumiju sami građani, pa oni koji imaju dovoljno, doniraju onima kojima je potrebnije. Na taj način je, uz donacije domaćih kompanija, omogućen rad restorana.

“Ima jedan primjer naše korisnice kojoj obrok nosimo na kućni prag jer nije u mogućnosti da dolazi ovdje. Ima minimalnu penziju. Jedva osigura sebi osnovno što je potrebno - uprkos tome, svaki mjesec izdvoji 10 maraka za druge korisnike”, kaže Maja Arslanagić-Hrbat, portparol Udruženja Pomozi.ba.

Sve veći broj građana živi na granici siromaštva. Iz UNDP-a tvrde da su krize koje su u proteklom periodu pogodile svijet umnogome doprinijele socijalnom statusu građana. Najlošije životne uslove imaju penzioneri sa minimalnim primanjima, samohrani roditelji, oboljeli, te nacionalne manjine. Sistemski je problem riješen samo u KS-u.

Kako navodi Amina Omičević, iz Razvojnog programa UN-a u BiH, javne kuhinje se finansiraju primarno iz donacija građana, privrede i lokalnih zajednica: "To pokazuje da pravo na topli obrok posredstvom javnih kuhinja nigdje osim u KS-u nije uvedeno u socijalna prava, te tako i ne može da se sistematičnije pristupi rješavanju problema gladi i prehrambene nesigurnosti u BiH”.

“Nemam drva, kirija mi skupa, muž mi 143 marke ima, ništa više. nemam kartu. Da nije ovog, ja bih se davno ubila”, riječi su Behije Kahriman.

Vlast najavljuje porast mjesečnih primanja građana, ali jedini porast trenutno u BiH je broj javnih kuhinja i njihovih korisnika. Tako BiH u prethodne dvije godine bilježi rast sa 53 na 57 javnih kuhinja. Broj od 18,5 hiljada njihovih korisnika, također, svakog dana raste. Svakog mjeseca se u javnim kuhinjama registruje 20 do 30 novih korisnika.

federalna.ba