BBC: Erdogan kao novi sultan: ljudska prava pod opsadom, sudovi kao oružje

Za 13 zastrašujućih sekundi, 23. aprila ove godine, Istanbul, najveći turski grad, zatresao je potres magnitude 6,2. Panika je bila tolika da je 151 osoba skočila s visokih zgrada, pretrpjela povrede, ali, srećom, bez smrtnih slučajeva. Ipak, gradonačelnik Ekrem Imamoglu, prvi put izabran 2019., nije mogao pomoći svom gradu – bio je iza rešetaka u zatvoru u Silivriju, zapadno od Istanbula, veoma blizu epicentra potresa.

Imamoglu je optužen za brojne korupcijske prijestupe koje kategorički odbacuje, nazivajući ih "kafkijanskim optužbama". Njegovi podržavatelji tvrde da je njegov jedini "zločin" što predstavlja najveću prijetnju predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu pred predsjedničke izbore zakazane do 2028. godine.

Zatvor i politička represija

Zatvor Marmara, široko poznat kao Silivri, dom je mnogih koji su se sukobili s Erdoganom tokom njegovih 22 godine vlasti, uključujući i mirne demonstrante. Kritičari tvrde da je Erdogan nakon ranih godina reformatora postao poput sultana, kršeći ljudska prava, gušeći glas onih koji se s njim ne slažu i instrumentalizirajući pravosuđe. Gradonačelnik, čelnici Republikanske narodne stranke (CHP), odvjetnici i studenti sada se pojavljuju pred sudom u različitim slučajevima. Prema riječima Gönul Tol, stručnjakinji za Bliski istok, Erdogan želi "Tursku u kojoj izbori nemaju neko značenje, a protivnike bira sam". Od prošlog oktobra, više od 500 ljudi povezanih s CHP-om je uhapšeno.

Optužbe i obrana

Turski tužitelji optužuju Imamoglua i njegove suradnike za mito, namještanje konkursa, iznudu i veze s terorizmom. CHP, centristička i sekularna stranka, odbacuje ove optužbe, tvrdeći da su politički motivirane i usmjerene na šutnju opozicije. Njegovo hapšenje izazvalo je najveće antirežimske proteste u posljednjem desetljeću. Većinom su to bili mladi ljudi, poznati kao Generacija Erdogan, koji ne pamte drugog lidera. Demonstracije, iako uglavnom mirne, bile su brutalno suzbijene, a više od 2.000 ljudi privedeno je, uključujući novinare i fotografe.

Sužavanje prostora za neslaganje

Mnogi Turci osjećaju "hladnoću" represije. Profesor Berk Esen s univerziteta Sabanci upozorava na "široku opresiju opozicije, civilnog društva, akademske zajednice i medija". Više od 100 članova CHP-a i dalje je u pritvoru. Human Rights Watch upozorava na "jasnu i koordiniranu akciju vlade protiv kritičara i opozicije", dok su članovi pravosuđa i tužitelji stalno pod pritiskom vlasti. Vlada, međutim, tvrdi da je sudstvo neovisno.

Dok je Imamoglu iza rešetaka, međunarodna zajednica fokusirana je na ratove u Ukrajini i Gazi, što Erdoganu daje prednost. On održava dobre odnose s Putinom, Zelenskim i Trumpom, te se pozicionira kao ključni igrač u međunarodnim pregovorima, primjerice u sporazumu o izvozu žitarica iz Ukrajine 2022. godine.

Erdogan koristi strateški položaj Turske – na granici Europe i Azije – kao most između dvaju kontinenata. Njegova kontrola u Siriji, članstvo u NATO-u i vojna snaga Turske čine ga nezaobilaznim u regionalnoj i globalnoj politici.

Izborna scena i budućnost demokracije

Unatoč represiji, turski narod i dalje drži do izbornog procesa. Historijski, Turska je vrlo osjetljiva na očuvanje "svetosti glasačkog listića". Međutim, polje političke igre nije ravnopravno: većina medija je provladina, dok se ostali suočavaju s pritiskom.

Na prošlim izborima 2023., Erdogan je uspio zadržati vlast s 52,18% glasova, a istraživanja sugeriraju da bi ga Imamoglu mogao pobijediti. Ipak, dok je Imamoglu u zatvoru, opozicija će možda morati birati drugog kandidata. Erdogan, iako dvaput predsjednik i formalno spriječen da se ponovo kandidira, može manipulirati vremenom izbora i ustavnim izmjenama kako bi ostao na vlasti.

Ljubav i odanost pristalica

Unatoč kritikama i represiji, Erdogan uživa lojalnost mnogih konzervativnih birača zahvalnih na razvoju zemlje i promoviranju islama u sekularnoj republici. Njegove pristalice redovno se okupljaju na mitinzima, gdje iskazuju duboku privrženost i povjerenje u njegovu politiku. "Erdoğan je za mene sve", rekla je Ayse Ozdogan, jedna od pristalica, ističući kako je on poboljšao ceste, izgradio džamije i osigurao bolje uslove za građane.

Šta ostaje od turske demokratije?

Ali kakva je sudbina turske demokratije? "Demokratija je ozbiljno erodirana, ali nije mrtva," kaže Emma Sinclair-Webb iz Human Rights Watcha. "Postoji vrlo vibrantna demokratska kultura, duboko povezana s principima izbora i političkog pluralizma."

I opozicija je, dodaje ona, "izuzetno robusna". Soner Cagaptay, stručnjak za Tursku, daje upečatljivu metaforu: "Demokratiju vidim kao doner kebab. Erdogan je 20 godina rezao tanke kriške – i mesa je ostalo vrlo malo. Ali ono što je važno: treba dugo vremena da se demokratija ubije."

Predsjednička kancelarija nije odgovorila na zahtjev za komentar. U izvještaju Vijeću za ljudska prava UN-a, tursko Ministarstvo vanjskih poslova navodi da je zemlja "ostala čvrsto posvećena zaštiti i promociji ljudskih prava… i nastavila napore na usklađivanju sa međunarodnim standardima u zakonodavstvu." Dodaje se da država "ne štedi napore da stvori povoljne uvjete za civilno društvo, uključujući branitelje ljudskih prava."

No, te riječi nemaju odjeka u ćelijama Silivrija.

federalna.ba/BBC