Atlantikom plutaju čamci smrti i izgubljenih snova

Oko 6:30 ujutro 28. maja 2021. godine, nekoliko milja od plaže Bel Garden na karipskom ostrvu Tobago, uzak bijelo-plavi čamac ukazao se na horizontu. Dok se ljuljao, riba se skupljala, čupkajući školjke koje su rasle na njegovim bokovima ispod površine. Iz daljine se činilo da nikog nema. Ali kada su se ribari približili, osjetili su miris smrti.

U čamcu su bila raspadajuća tijela više od deset crnaca. Niko nije znao odakle su, šta ih je dovelo tamo, zašto su u čamcu, i kako ili zašto su umrli. Niko im nije znao imena. Ono što je sada jasno, ali tada nije bilo, jeste sledeće: vjerovalo se da su 135 dana ranije 43 osobe napustile lučki grad preko okeana u Africi. Pokušali su da čamcem stignu do španskih Kanarskih ostrva, kod sjeverozapadne obale Afrike.

Nikada nisu stigli. Umjesto toga, završili su ovdje, na drugoj strani Atlantika. Pola svijeta daleko, njihove porodice su ih tražile.

Skoro dvije godine Associated Press je sastavljao dijelove slagalice s tri kontinenta da bi otkrio priču o tom čamcu i ljudima koji je nosio od nade do smrti. Čamac koji je stigao do Tobaga, registrovan je u Mauritaniji, velikoj i uglavnom pustinjskoj zemlji u sjeverozapadnoj Africi, udaljenoj 4.800 kilometara od mjesta gdje je doplovio.

Dokazi nađeni u čamcu i njegova konstrukcija i boja - tipični mauritanski "pirog", sugerišu da su mrtvi vjerovatno afrički migranti koji su pokušavali da stignu do Evrope, ali su se izgubili u Atlantiku.

Godine 2021. najmanje sedam čamaca za koje se čini da su iz sjeverozapadne Afrike, naplavio je okean na obale Kariba i Brazila. Svi su nosili leševe.

Ovi "čamci - duhovi" i vjerovatno mnogi drugi koji su nestali, dijelom su nenamjerna posljedica višegodišnjih napora i milijardi dolara koje je Evropa potrošila da zaustavi prelaženje Sredozemnog mora.

To suzbijanje, zajedno s drugim faktorima, kao što su ekonomski poremećaji usljed pandemije, natjerali su migrante da se umjesto preko Sredozemlja, upute na daleko duži, opskurniji i opasniji atlantski put preko Atlantika ka Evropi, iz sjeverozapadne Afrike preko Kanara.

Dolasci Atlantskom rutom skočili su sa 2.687 u 2019. na više od 22.000 dvije godine kasnije, prema podacima španskog Ministarstva unutrašnjih poslova.

Ali da bi toliko ljudi stiglo, mora da je na put krenulo još mnogo više, rekao je Pedro Veles, okeanograf Španskog instituta za okeanografiju. Veles nije bio iznenađen kada je saznao da se čamci za migrante pojavljuju čak na Karibima, kuda morske struje i vjetar prirodno donose plutajuće uređaje koje naučnici spuštaju u okean uz obalu zapadne Afrike.

"Tamošnji uslovi na okeanu su izuzetno teški", rekao je on.

U 2021. godini najmanje 1.109 ljudi je umrlo ili nestalo pokušavajući da stignu do Kanarskih ostrva, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, i to je za tu rutu bilo najsmrtonosnije u istoriji. Ali to je vjerovatno tek djelić stvarnog broja mrtvih. Muškarci u čamcu Tobago, na primjer, nisu uključeni u taj broj.

"Kaminando Fronteras", španska organizacija za prava migranata, zabilježila je više od 4.000 mrtvih ili nestalih na atlantskoj ruti 2021. godine, a najmanje 20 čamaca je nestalo poslije isplovljavanja iz Mauritanije. Ti migranti su nevidljivi u smrti, kao što su bili u životu. Ali čak i duhovi imaju porodice.

Istraga AP-a obuhvatila je razgovore s desetinama rođaka i prijatelja, zvaničnika i forenzičkih stručnjaka, kao i policijsku dokumentaciju i DNK testiranje. Utvrđeno je da su se 43 mladića iz Mauritanije, Malija, Senegala i vjerovatno drugih zapadnoafričkih zemalja ukrcala u taj čamac koji je stigao do Kariba. AP je po imenu identifikovala 33.

Otputovali su iz mauritanskog lučkog grada Nuadibua usred noći između 12. i 13. januara 2021. Testiranje odjeće i DNK potvrdilo je identitet jednog od tijela, što je zatvorilo slučaj jedne porodice i otvorilo put drugima da traže takav odgovor. Nedostatak političke volje i globalnih resursa za identifikaciju mrtvih i nestalih migranata znači da su takvi ishodi, čak i djelimični, veoma rijetki.

Svake godine hiljade porodica se pitaju o sudbini najmilijih koji su napustili svoje domove i krenuli za Evropu. Malo ko to ikada sazna.

federalna.ba/Beta