Arnautalić: Umjetna inteligencija je samo alat, a autorstvo ostaje najvažnija stvar

Njegov život teško je svesti na jednu profesiju ili jedno zanimanje. Bio je muzičar, kompozitor, televizijski autor, filmski producent, hroničar Sarajeva i čovjek koji ni u devetoj deceniji života ne prestaje učiti. Od prvih dana sarajevske rock scene i osnivanja grupe Indeksi, preko televizijskih i filmskih projekata, pa sve do istraživanja mogućnosti umjetne inteligencije, Ismet Nuno Arnautalić ostao je vjeran istoj radoznalosti i potrebi da stvara.

U razgovoru je govorio o muzici, umjetnoj inteligenciji, nastanku Indeksa, razvoju sarajevske pop-rock škole, televiziji, filmu, dokumentovanju Sarajeva i energiji koja ga i danas pokreće.

Umjetna inteligencija kao novi alat

Povod za razgovor bila je nova verzija kompozicije Nikada, prve bosanskohercegovačke pop-rock pjesme objavljene na ploči 1964. godine, koju je Arnautalić oživio uz pomoć umjetne inteligencije kroz projekat „Nuno i Sun“.

Kaže da je ideja nastala iz želje da stare snimke prilagodi savremenom vremenu.

„Kad danas slušam te snimke stare šezdeset godina, moram reći da sam razočaran kako je to sve loše zvučalo. Tada nismo znali da postoji bolje pa smo bili zadovoljni onim što imamo.“

Naglašava da umjetna inteligencija ne može zamijeniti autora.

„Ne može umjetna inteligencija od loše pjesme napraviti dobru. Ne može ništa napraviti bez čovjeka i bez autora.“

Smatra da umjetna inteligencija daje vrhunske tehničke mogućnosti, ali da kvalitet i dalje zavisi od ljudskog znanja, iskustva i kreativnosti.

„Na vama je da date prave smjernice. Ako to ne znate, opet nećete napraviti ništa vrijedno.“

Počeci sarajevske pop-rock škole

Prisjećajući se šezdesetih godina, Arnautalić govori o vremenu kada su mladi muzičari učili slušajući Radio Luxembourg i pokušavajući zapamtiti melodije koje su čuli samo jednom.

„Nismo znali ni dobro svirati, ni komponovati, ni pisati tekstove. Bili smo potpuni amateri.“

Uprkos tome, upravo iz tog entuzijazma nastala je generacija koja će postaviti temelje moderne popularne muzike u Bosni i Hercegovini.

„Danas imate sve dostupno odmah, ali ono što vam nedostaje jeste autorstvo.“

Autorstvo i prijateljstvo smatra dvjema najvažnijim vrijednostima koje su obilježile rad Indeksa.

„Ja mislim da je tajna dugovječnosti Indeksa autorstvo. A odmah iza toga prijateljstvo.“

Kako su nastali Indeksi

Mjesto na kojem se danas nalaze stope Indeksa u centru Sarajeva nije simbolika nego stvarna lokacija na kojoj je nastala ideja o bendu.

„Tačno se sjećam mjesta i razgovora sa Ševkom Šamijom kada smo maštali o tome da napravimo grupu.“

Ime benda nastalo je sasvim spontano.

„Te godine smo se upisivali na fakultet pa mi je nekako bilo logično da se zovemo Indeksi.“

Iako mu se naziv u početku nije posebno dopadao, vremenom je dobio sasvim novo značenje.

„Indeksi više nisu bili studentske knjižice. Postali su grupa.“

Opatija i trenutak kada su postali prepoznati

Jedan od ključnih trenutaka u historiji benda bio je nastup na festivalu Opatija 1968. godine s pjesmom Jutro će promijeniti sve.

„Došli smo kao potpuno nepoznat bend. Niko nije znao ko smo.“

Nakon prve probe situacija se potpuno promijenila.

„Kad smo odsvirali pjesmu, svi su odmah shvatili šta radimo. Od tog trenutka postali smo prijatelji sa brojnim pjevačima i muzičarima.“

Taj nastup označio je početak šire afirmacije sarajevske muzičke scene.

Muzika koja traje

Iako su mnoge pjesme Indeksa ostale popularne decenijama, Arnautalić smatra da je veliki dio njihovog opusa danas nepravedno zanemaren.

„Danas se vrti dvadesetak pjesama, a ostale gotovo niko ne pušta.“

Upravo zato odlučio je ponovo raditi na starim snimcima.

„Tek sada shvatam koliko su neke od tih pjesama bile dobre.“

Posebno spominje pjesmu Počinjem život nov, koju danas sluša s novim oduševljenjem.

Esad Arnautalić i nepravda prema umjetnicima

Govoreći o svom bratu Esadu Arnautaliću, jednom od najvažnijih muzičkih autora i producenata Sarajeva, smatra da njegov doprinos nikada nije dovoljno vrednovan.

„Napravio je ogromne stvari za razvoj muzike, a nije dobio priznanja koja je zaslužio.“

Smatra da društvo često zaboravlja vlastite umjetnike.

„Moramo više cijeniti ljude koji su stvarali kulturu ovog grada.“

Televizija kao prostor slobode

Nakon muzičke karijere, veliki dio života proveo je na televiziji.

Prisjeća se vremena kada su autori imali mnogo veću slobodu nego danas.

„Mogli ste realizovati gotovo svaku ideju ako ste vjerovali u nju.“

Posebno je ponosan na emisiju Pop non stop, koja je mnogim mladim izvođačima omogućila prvi nastup na televiziji.

„To je bila odskočna daska za mnoge pjevače i bendove.“

Rat, film i Saga

Ratne godine otvorile su potpuno novo poglavlje njegovog života.

U okviru produkcijske kuće Saga radio je na brojnim dokumentarnim filmovima zajedno s grupom mladih autora okupljenih u opkoljenom Sarajevu.

„Tokom rata snimili smo više od šezdeset dokumentarnih filmova.“

Posebno mjesto zauzima saradnja s Nežadom Begovićem.

„Teško je napraviti i loš film, a dobar je gotovo nemoguće napraviti.“

Upravo rad na filmu naučio ga je važnosti upornosti.

„Ljudi misle da ideja padne s neba. Nijedna ideja ne nastaje bez velikog rada.“

Hroničar Sarajeva

Posljednjih godina postao je svojevrsni digitalni hroničar Sarajeva.

Kroz serijal Ulice i trgovi Sarajeva snimio je gotovo hiljadu ulica i za svaku napisao kratku historiju.

„Nije najvažniji kvalitet slike. Najvažniji je sadržaj.“

Posebno ga raduju reakcije ljudi koji više ne žive u Bosni i Hercegovini.

„Njima je to način da ponovo prođu ulicama svog grada.“

Tragovima poznatih ljudi

Iz želje da sačuva sjećanja na značajne ličnosti nastao je i serijal Tragovima poznatih ljudi – Fragmenti života.

Do sada je snimio više od pedeset biografskih filmova.

„Shvatio sam da svaki čovjek ima zanimljivu priču.“

Lista ljudi koje bi želio obraditi mnogo je duža.

„Mogao bih napraviti i petsto filmova.“

Smatra da Sarajevo ima ogromno bogatstvo talenata čije priče ne smiju biti zaboravljene.

Tajna energije

Na pitanje odakle crpi energiju za sve projekte koje i danas realizuje, odgovara jednostavno.

„Uvijek sam radio samo ono što volim.“

I danas provodi sate u montaži, istražuje nove tehnologije i uči nove programe.

„Najdraži mi je posao montaže. To je i dalje veliki izazov.“

Za njega godine nikada nisu bile prepreka.

„Još uvijek mogu raditi deset sati bez problema.“

Rad kao način života

Na kraju razgovora Arnautalić se vraća onome što ga prati cijelog života – radu.

Ne govori o uspjesima, nagradama ili titulama, nego o potrebi da stalno stvara nešto novo.

„Volim da radim. To mi je osnovna mana.“

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.