Anes Bečić za FTV: Tuzla zaslužuje da se rukomet vrati u vrh, gdje i pripada

Rukometaši tuzlanske Slobode pod vodstvom trenera Davora Kadića, unazad nekoliko godina grade jednu od najljepših sportskih priča u Bosni i Hercegovini. Prošlogodišnji osvajači Kupa, nedavno su krenuli sa pripremam za nove izazove koji ih očekuju u nastavku sezone. Jedna od bitnih karika u cijelom timu zasigurno je Anes Bečić, koji igra na poziciji desnog krila i koji je ponikao u zeničkom Čeliku. Član RK Sloboda je od augusta prošle godine, a pored nekolicine bh. klubova nastupao je i i za inozemne klubove. U intervjuu za FTV Anes Bečić govori o očekivanjima sa RK Sloboda u nastavku sezone, klubovima za koje je nastupao, ali i razlici u bh. i inozemnom rukometu, kao  i o bitnosti timske igre u ovom sportu.

Sredinom augusta prošle godine potpisujete za RK Sloboda. Koliko ste zadovoljni svojim igrama i angažmanom, kao i situacijom u klubu, jesu li ispunjena Vaša očekivanja?

-Da, tako je. Došao sam iz Njemačke u Rukometni klub Sloboda. Trenutno sam zadovoljan. Uprava kluba zaista radi dobro svoj posao i pružila nam je sve potrebne uslove za treniranje. Na nama je ostalo, da se trudimo radimo i da poboljšamo svoju igru koja naravno u svakom segmentu može biti bolja. Iz dana u dan napredujemo i dobro igramo.

RK Sloboda u nastavku sezone ima velike ambicije, počeli ste sa pripremama i uskoro igrate prvenstvenu utakmicu kod Borca, ali i kući u 1. kolu Kupa BiH protiv Čelika. Može li se ponoviti prošlogodišnji uspjeh?

-U prvom kolu lige igramo susret s Borcem, a sedam dana prije u Kupu igramo protiv Čelika. Naravno, da svaku utakmicu idemo na pobjedu, pa tako i na ovu koju igramo u Banjaluci. Kada je u pitanju Kup idemo da odbranimo titulu i za to se spremamo. Hvala Bogu već smo osvojili trofej i osvojili smo Kup u Tuzli nakon 26 godina. Sada idemo korak po korak i uz zajedničko zalaganje i trud, nadam se da će to biti dobro. Grad Tuzla zaslužuje da se rukomet vrati na svoje mjesto, u sami vrh gdje i pripada.

Karijeru ste započeli u Čeliku, ali ste sa 18 godina dobili poziv tada najtrofejnijeg kluba, RK Bosna. Koliko Vam je to značilo?

-Dok sam igrao u Čeliku, bio sam i u juniorskoj reprezentaciji i zapazio me pomoćni trener Goran Tomić koji je bio glavni trener u sarajevskoj Bosni. On me i doveo. Naravno,  sarajevska Bosna je meni kao mladom igraču bila broj jedan u državi i taj poziv nisam mogao odbiti. Mislim da mi je to kao mladom igraču mnogo pomoglo u daljoj karijeri. Ima tu mnogo lijepih uspomena, sjećanja i sve me lijepo veže za taj klub i Sarajevo. Nisam se pokajao ni sekunde budući da sam mnogo napredovao.

Igrali ste još i za Izviđač, Vogošću. Kakva iskustva nosite iz ovih klubova?

-Za svaki klub za koji sam igrao me vežu lijepe uspomene i svaki je ostavio neizbrisiv trag za moju dalju karijeru. Pogotovo kada je u pitanju Izviđač, jer to je veliki klub i jedna dobra škola. Svugdje sam naučio ponešto, od svih trenera sam usvajao znanje i bio je to značajan doprinos za mene kao igrača, tako da u suštini bilo je lijepo nastupati i za Izviđač, ali i za Vogošću. Sa Vogošćom sam igrao i Challenge kup i napravili smo fin rezultat, a sa Izviđačem sa igrao SEHA ligu. To je također fino iskustvo, igrati protiv većih klubova, protiv Zagreba, Meshkova i drugih.

Možete se pohvaliti i inozemnom karijerom, ima li razlike u bh. i ino rukometu? Za koje klubove ste nastupali?

-Pa jeste. Prvo sam otišao u Izrael i igrao sam za Maccabi Tel Aviv, a nakon toga odlazim za Austriju gdje sam igrao za Leoben. Nastupali smo u Prvoj, a nakon toga u Drugoj ligi, potom sam u Njemačkoj igrao za Günzburg, za koji me također vežu lijepe uspomene, ali sam se morao vratiti zbog papirologije, budući da nisam mogao dobiti vizu. Naravno da se osjeti kvalitet rukometa i u Austriji i u Izraelu recimo. Naravno bolji su i uslovi za treniranje kao i infrastruktura.

Igrate na poziciji desnog krila, koliko je to zahtjevno i koliko je bitna saradnja cijelog tima prilikom odigravanja utakmice?

-Svaka pozicija je zahtjevna na svoj način tako da mislim da kada je rukomet u pitanju moraš se dati sto posto. Jedina moja ''mana'' je što ja zavisim od ostalih igrača, budući da čekam loptu od njih. Rukomet je timski sport i kako igra cijeli tim tako i ti igraš.

Ko je Vaš favorit na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u rukometu koje se igra u Egiptu?

-Moji favorit je reprezentacija Norveške. Nekako mislim da su ove godine zreli da osvoje Svjetsko prvenstvo. Igraju najljepši rukomet i brzo igraju.

Kakvo je Vaše mišljenje o rukometnoj reprezentaciji BiH?

-Svaka čast momcima na zalaganju i trudu i što se odazovu pozivu za reprezentativna okupljanja, imajući u vidu sve što se dešava kada je u pitanju i trenutna situacija sa pandemijom koronavirusa.

federalna.ba/Dino Durmić