Amazonska prašuma nastala poslije udara asteroida koji je uništio dinosauruse
Naučnici smatraju da su današnje tropske kišne šume na području Amazonije nastale poslije udara ogromnog asteroida na poluostrvu Yucatan za koji se smatra da je uzrok nestanka dinosaurusa.
Prije nego što je asteroid pogodio poluostrvo Yucatan u današnjem Meksiku, kišne šume na području Južne Amerike su se sastojale od znatno dugačijih biljnih vrsta i nisu bile bogate raznim cvjetnicama kao što je to slučaj danas.
„Kada biste vidjeli te šume dan prije udara asteroida, one bi imale otvorene krošnje sa puno paprati, četinara i dinosaurusa. Šuma kakvu danas imamo proizvod je jednog događaja od prije 66 miliona godina“, tvrdi paleobotaničar, Carlos Jaramillo iz Istraživačkog centra za tropske studije Istituta „Smithsonian“, piše portal Nwe scientist.
Jaramillo i njegove kolege su analizirali preko deset hiljada uzoraka fosiliziranog polena i lišća pronađenog na sjeveru Južne Amerike koji datiraju ili iz perioda krede, neposredno prije udara asteroida, ili neposredno poslije udara, iz epohe paleocena.
Otkrili su da se raznovrsnost biljnog svijeta smanjila za 45 odsto poslije udara i da joj je trebalo, oko šest miliona godina da se oporavi. Ostaci ugriza insekata koji su ostali na fosiliziranim listovima pokazuju da je poslije udara asteroida došlo i do smanjenja biodiverziteta i u ovoj najmnogobrojnijoj klasi životinja.
Kišne šume Južne Amerike promijenile su se značajno poslije ove katastrofe. Većina četinara i paprati je nestala, a pojavile su se cvjetnice, to jest skrivenosjemenice. Šume je ubrzo prekrila gusta krošnja koja je propuštala samo mali dio svjetlosti do tla.
Jaromillo i njegove kolege smatraju da postoji više razloga zbog kojih je udar asteroida izazvao ovako velike promjene. Najprije, udar je vjerovatno usmrtio većinu velikih dinosaurusa biljojeda koji su se hranili biljkama na obodima šuma.
Pored toga, pepeo koji je poslije udara prekrio nebo, vjerovatno je kasnije djelovao kao neka vrsta đubriva koje je stvorilo tlo bogato hranljivim materijama koje su pogodovale brzorastućim skrivenosjemenicama.
„Mislimo da je dobro kako su stvari ispale na kraju, jer volimo ovu nevjerovatnu raznovrsnu, strukturno veoma složenu šumu. Ipak, sada gledamo njeno masovno izumiranje koje prouzrokuje čovjek, što će opet potpuno poremetiti čitave ekosisteme“, upozorava paleobotničarka i paleontoekolog Bony Jacobs sa Univerziteta u Teksasu.
Razumijevanje kako je ovaj glavni događaj oblikovao prašume naučnicima pomaže da sagledaju kako ova žarišta biodiverziteta danas reaguju na krčenje šuma i koliko će vremena biti potrebno da se oporave.
„Na nekim mjestima koja smo proučavali, mogli smo da vidimo kako pred našim očima, u jednom danu, nestaju ove šume koje postoje 66 miliona godina“, kaže Jaromillo. „Iz ove studije znamo da je potrebno mnogo vremena da se one obnove. Ne možete da sječete šumu i mislite:'Ma, sutra ću posaditi još drveća'“, upozorava naučnik.
federalna.ba/newscientist.com