Alen Ovčina za FTV: Svaka ekipa u kojoj sma nastupao nosi posebne trenutke radosti i tuge

Alen Ovčina, dijete Mejdana, rukometaš tuzlanske Slobode i rukometni reprezentativac Bosne i Hercegovine, nakon deset godina, vratio se kući, u rodnu Tuzlu i svoj klub, gdje je načinio i prve rukometne korake. O kakvom igraču i čovjeku je riječ, najbolje govore njegovi treneri i prijatelji sa kojima je sarađivao u proteklom periodu, a koji imaju samo riječi hvale.

Od malena rukomet teče njegovim venama, a u svojoj karijeri igrao je za mnogobrojne klubove kako u Bosni I Hercegovini, Srbiji, tako i u inostranstvu i uvijek je davao maksimum na terenu. Zbog toga svi i poštuju i cijene, pogotovo navijači.

U intervjuu za FTV Ovčina govori o svom povratku u RK Sloboda, utakmicama koje ih očekuju, rukometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, igrama i navijačima u tuzlanskom Mejdanu, ali i o najljepšim trenucima svoje karijere.

Za RK Vojvodina iz Novog Sada ste nastupali dvije sezone i između ostalog osvojili Kup Srbije, ali i druga velika priznanja u tamošnjem rukometu?

- U RK Vojvodina Novi Sad sam proveo dvije jako dobre sezone, gdje sam prvi put nastupao u SEHA Gaszprom ligi i gdje smo sa klubom napravili veoma dobar rezultat. Također, sa klubom sam prvu godinu osvojio sve što se moglo osvojiti u srpskom rukometu, a to je Kup Srbije, Superkup Srbije i Super ligu Srbije. Drugu godinu smo uspjeli osvojiti Superkup Srbije i plasirali smo se u završnicu Kupa, ali nažalost zbog pandemije koronavirusa cijela sezona je prekinuta.

Vi se vraćate se u rodnu Tuzlu u RK Sloboda, gdje ste i započeli karijeru?

- U međuvremenu granice su se zatvorile. Ja sam uspio vratiti se kući i tu sam bio cijelo vrijeme sa svojom porodicom na okupu. To mi je u jednu ruku i dobrodošlo jer je tada Uma (moja kćerka) imala sedam – osam mjeseci i baš sam se radovao svakom danu provedenom sa porodicom. Čelnici RK Sloboda su me u međuvremenu kontaktirali i veoma brzo smo se dogovorili. Tačno nakon deset godina sam se vratio u svoj klub i u svoj grad. Unazad par godina Uprava kluba radi fenomenalan posao i nastavili su to i ove sezone.

U posljednjoj utakmici Prvenstva BiH za rukometaše, Sloboda je ostvarila šestu uzastopnu pobjedu. Značajan je bio i Vaš doprinos. Jeste li zadovoljni?

- Moram biti zadovoljan kako sa sobom tako i cijelom ekipom. Mi smo spoj iskusne i jako mlade ekipe. Veći dio ekipe su dječaci, rođeni 2004. godine. Mi se trudimo da smo svi kao jedno i da se ne osjeti ta razlika, jer i mlađima a i nama će to dobro doći, što se i odrazilo na našu pozitivnu igru. Mi iz utakmice u utakmicu igramo  sve bolje i bolje. Imali smo da kažem sreću, jer veći dio utakmica smo igrali u Mejdanu pa je možda bilo i malo lakše za pobijediti, mada smo sigurno kvalitetniji od tih ekipa tako da i na strani te pobjede ne bi dolazile u pitanje.

Osim Slobode, u Bosni i Hercegovini ste nastupali i za RK Konjuh, RK Bosna Sarajevo, RK Gračanica, RK Vogošća. Gdje ste se osjećali najljepše?

- Pa svaka ekipa nosi neke posebne trenutke, radosti i tuge. Recimo imati takvu sreću i u to vrijeme otići u Bosnu Sarajevo nije bilo lako. Dijeliti svlačionicu sa jednim, mogu slobodno reći igračkim mašinama, kao što su, Petar Kapisoda, Damir Doborac, Fahrudin Melić, Tarik Međić, Nebojša Grahovac, Peter Pucelj, Sandro Uvodić i drugi, predvođeni trenerom Irfanom Smajlagićem, Danijelom Ridžićem i kondicionim trenerom Nenadom Njaradiem, učiti rukomet, učiti život sa njima je bilo jedno fenomenalno iskustvo. Osvojili smo Kup BiH i Ligu BiH, ali po mene je neslavno završila ta godina boravka u Sarajevu, nakon čega odlazim u RK Gračanica. Tu provodim dvije i pol godine, koje su bile zaista fenomenalne. Navijači kluba, Uprava, ljudi oko kluba svi su disali kao jedno. Ukratko, krcata dvorana, navijači te vole, nema ništa ljepše od toga. Također u to doba sa mnom su bile i legende kluba Mirza Ćehajić - Buda i Mustafa Kamarić, pored njih Emir Ferhatbegović, Mirza Hurem, Sidik Omerović, kasnije Bakir Buljugija… Sve su to godine gdje igrač napreduje i osjeća se kao kod svoje kuće. U svim klubovima u kojima sam igrao mogu slobodno reći da sam se osjećao najljepše, jer upravo svaki klub nosi svoje  posebno mjesto u srcu.

Kada je u pitanju inozemna karijera, boravili ste također nekoliko sezona u Kataru i u Turskoj. Kakva iskustva nosite?

- San svakog igrača je okusati se u nekoj drugoj zemlji. Moja prva zemlja je bila daleki Katar. Daleko od kuće i roditelja, prijatelja. Katar je pomalo amaterska liga ali jako zahtjevna. Katar je u to vrijeme dosta ulagao u rukomet, jer kao što znamo 2015. godine, Katar je bio domaćin Svjetskog  rukometnog prvenstva. Samim tim u Katar je dolazilo dosta Evropljana, profesionalnih igrača, gdje sam stekao dosta prijatelja. Antalija, prelijep grad ,jedna od želja mi je bila da ako ikada budem igrao u Turskoj neka to bude Antalija. Vođen prethodnim iskustvom u Kataru, Dohi, želio sam da opet idem u grad obasjan suncem i morem. I to mi se upravo ostvarilo. Tamo provodim također, dvije predivne godine. Upoznati tursku kulturu, ljude kako domaćine tako i druge prijatelje  iz Crne Gore, Srbije, Makedonije, način života Turaka, vidjeti da smo sličan narod, jedno je jako lijepo iskustvo.

Dobrim igrama u Kataru ste zaslužili i poziv u seniorsku reprezentaciju BiH, tada smo kao reprezentacija i prvi put izašli na svjetsku scenu?

- Igranjem u Kataru sam izborio svoj prvi poziv u seniorsku reprezentaciju BiH, prevođenu tadašnjim selektorom Draganom Markovićem i pomoćnim Zuhdijom Korkarićem. Upravo smo kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo igrali u Kataru gdje smo na kraju i izborili nastup. Prvi put u historiji države rukometna reprezentacija Bosna i Hercegovine izlazi na svjetsku scenu. Neslavno se završilo, nismo uspjeli proći grupnu fazu, ali smo stekli jedno veliko iskustvo, i reprezentacija i ja kao igrač.  

Prošle godine ste s reprezentacijom ostvarili i plasman na Evropsko prvenstvo, utakmice su se igrale i u tuzlanskom Mejdanu. Kakav je osjećaj u tim susretima biti "svoj na svome"? Imali ste uvijek posebnu podršku?

- Nakon Svjetskog, došlo je i vrijeme i za nastup na Evropskom prvenstvu. Imamo odličan tim predvođen selektorom Bilalom Šumanom i njegovim pomoćnicima, Edinom Bašićem, prof. Murisom Đugom i Lasse Boesenom. Mnoge kvalifikacije smo prošli igrajući u Mejdanu, a ko nije igrao u Mejdanu pred onim navijačima i atmosferom, mislim da ne zna pravi smisao te riječi. To rijetko ko može doživjeti. Ja sam imao tu sreću, pogotovo što sam dijete Mejdana, u svom gradu pred svojom publikom. Zaista nešto nevjerovatno. Sjećam se utakmice protiv Danske, stojim na svojoj poziciji u napadu a parket se trese, kontam srušit će se Mejdan, trnci kroz mene prolaze… U momentu se isključujem iz utakmice i gledam na tribine, to ludilo navijača neću nikada zaboraviti. Fukare i BH Fanaticosi sa ostalim dijelom navijača navijaju svim srcem.

Pandemija koronavirusa je pomjerila i tokove u reprezentativnim utakmicama. I dalje se igra bez prisustva publike, uz posebne mjere..

- Iskreno, nisam se nadao da će ova pandemija ovoliko dugo trajati. Poremetila je kako ekonomiju cijelog svijeta tako i sportske događaje. Nama igračima su najpotrebniji navijači, mi najprije zbog njih i igramo a oni su tu da nas podrže. Utakmice  reprezentacija se pokušavaju igrati po EHF kalendaru, ali je također i teško, jer ima dosta odgađanja zbog pozitivnih testova igrača. I sami smo bili svjedoci na zadnjem okupljanju kada smo trebali igrati protiv Austrije, da je naš reprezentativac Ivan bio pozitivan na povratku iz Njemačke i Austrijanci su odgodili utakmicu koja nam je bila od velike važnosti u ovim kvalifikacijama. Sigurno da nikome nije dobro došla ova trenutna situacija sa koronavirusom.

RK Sloboda u srijedu igra zaostalu utakmicu 9. kola sa Gračanicom, dok su subotu putujete u Maglaj. Kakva su očekivanja od ovih susreta?

Naše je da, prije svega damo sve od sebe da odigramo onako kako trener traži od nas. Naša očekivanja su velika, s razlogom jer iza sebe imamo odrađen dobar dio posla. Mi svaku utakmicu idemo na pobjedu pa tako i ove dvije. Sigurno da neće biti lako i moraćemo dosta znoja proliti da bi došli do pozitivnog rezultata. Respektujemo i Gračanicu i Maglaj.

federalna.ba/Dino Durmić