Ako dolazite u Banju Luku, posjetite Daun kafe
Mlade osobe sa Daun sindromom iz Banje Luke konačno imaju priliku za zaposlenje. Vrata za to otvorit će im Daun kafe, prvi kafić te vrste u gradu.
Tamo će svoje mjesto naći 12 mladih, obučenih za rad - šest konobara i šest kuhara. To je dobra vijest, ali i nada za sve one s poteškoćama u razvoju. Onoliko koliko je mogućnost zaposlenja za roditelje radost - toliko je i bojazan, jer ostaju bez, istina simoblične, naknade koju dobijaju kao roditelji njegovatelji.
„Ono što znam tačno jeste da osoba sa Daun sindromom koja je kategorisana sto posto prima 168 KM, u Federaciji je to 360 KM - i to je jako malo. Ovom prilikom želimo da pokažemo roditeljima da su oni jedni od najvećih prepreka u razvoju osobe sa Daun sindromom upravo zbog tog neotvorenog stava“, ističe Zoran Jelić, direktor Daun sindrom centra Banja Luka.
Radojica Savić je samohrani otac i otvoreno kaže da više voli pokušati i ne uspjeti, pa i da izgubi simboličnu naknadu koju država daje, nego ne dati šansu svojoj Nikolini, koja poslije njega ostaje sama: „Možda je ovo i prvi pokušaj u Banjoj Luci da ta djeca naprave iskorak u društvenu zajednicu i da razbiju predrasude o toj djeci. Nisu to više djeca - to su zreli ljudi, imaju oni pravo na život, imaju oni pravo na šansu da rade, da zarade, da budu društveno korisni građani. Ne moramo mi njih gledati samo kroz njihove nedostatke, kroz nešto što oni ne mogu - dajmo im šansu tamo gdje mogu“.
A Nikolina jedva čeka da počne da radi. Tokom obuke je učila i da kuha, a najviše je zavoljela posao konobarice, što će i biti u „Daun kafeu“.
Jedan drugi kafić je među prvima u Banjoj Luci dao šansu osobama sa Daun sindromom da obavljaju svoju praksu tamo. Konobar Igor Lukajić je radio s njima - ističe da je bio veoma zadovoljan tokom prakse, koja se zbog pandemije, nažalost, morala prekinuti: „Mislim da bi ljudi trebali pokušati da im daju priliku, da pokušaju da rade. Ne znam da li mogu cijelu smjenu odraditi, ali mogu sigurno biti korisni. Iz ovog ovdje što sam ja vidio, sve su uradili kako treba, uz malo naše pomoći“.
Da li će i drugi poslodavci krenuti ovim koracima, ne znamo. Ali, Igor je jedan od onih koji se nada da hoće. Da će ovo biti prvi, ali ne i posljednji kafić u kojem se jednaka šansa pruža svima. A, do tada, od marta Banjalučani i svi oni koji posjete grad na Vrbasu treba da znaju novo mjesto u kojem mogu popiti kafu ili neki drugi napitak, koji će, ne sumnjamo, biti spremljen s mnogo ljubavi i truda.
federalna.ba