Ahlaki: Iran može izdržati pritisak dvije-tri godine, najveći rizik je eskalacija sukoba

Šest mjeseci nakon što su Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli napade na Iran, pregovori su u slijepoj ulici, dok administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa pojačava ekonomski pritisak na Teheran. Profesor međunarodnog prava Behzad Ahlaki smatra da Iran, uprkos teškoj ekonomskoj situaciji i sekundarnim sankcijama, može izdržati pritisak u kratkoročnom i srednjoročnom periodu.

Govoreći o tome koliko dugo iranska ekonomija može opstati pod pojačanim američkim sankcijama, Ahlaki je kazao da odgovor zavisi od perioda koji se posmatra.

„Odgovor u potpunosti zavisi od toga kako definiramo dugoročni period. Ako govorimo o deset godina bez ikakve promjene okolnosti, realno gledano, ne. Ali ako posmatramo kratkoročni i srednjoročni period, odnosno vrijeme do kraja Trumpove administracije, onda Iran zapravo može izdržati ovaj pritisak.“

Iran nije ekonomski izoliran

Ahlaki ističe da sekundarne sankcije predstavljaju ozbiljan udar na iransku ekonomiju, ali da Teheran i dalje raspolaže važnim regionalnim i međunarodnim partnerstvima.

„Budimo jasni u vezi s jednom stvari: Iran nije ekonomski izoliran. Sekundarne sankcije jesu brutalne, apsolutno. Ali zemlje poput Kine, Indije i Rusije uspjele su izdržati slične pritiske.“

Prema njegovim riječima, Iran ima geopolitičke prednosti koje mu omogućavaju da održi određene ekonomske tokove.

„Iran ima geopolitičke prednosti koje većina ljudi zanemaruje. Ima 15 susjednih zemalja, a što je još važnije, na sjeveru graniči s prostorom Šangajske organizacije za saradnju, i to je značajno.“

Ahlaki je podsjetio i na kontakte iranskog rukovodstva sa članicama Šangajske organizacije za saradnju.

„Tokom samog rata, a i nedavno, iranski predsjednik je u Biškeku održao sastanak s predstavnicima Rusije, Kine, Indije i drugih članica Šangajske organizacije za saradnju. To nije bila slučajnost.“

BRICS+ i regionalne veze kao kanali opstanka

Profesor Ahlaki smatra da članstvo i saradnja kroz organizacije poput Šangajske organizacije za saradnju i BRICS+ omogućavaju Iranu da ublaži dio posljedica zapadnih sankcija.

„Kroz Šangajsku organizaciju za saradnju i BRICS+, Iran ima ekonomske koridore koje zapadne sankcije jednostavno ne mogu u potpunosti zatvoriti. To, naravno, nisu savršene alternative globalnom tržištu, ali predstavljaju ključne kanale za opstanak iranske ekonomije.“

Ipak, naglašava da takva situacija nije dugoročno održiva bez promjene okolnosti.

„Može li Iran neograničeno dugo preživjeti pod maksimalnim pritiskom? Vjerovatno ne može. Ali može preživjeti naredne dvije ili tri godine. Mislim da dokazi ukazuju na to da može, pod uvjetom da uspije održati ova regionalna partnerstva i pod uvjetom da se pritisak ne pojača značajno iznad onoga što trenutno vidimo.“

Hormuški moreuz nije privremena poluga

Govoreći o značaju Hormuškog moreuza za Iran, Ahlaki je kazao da ga ne treba posmatrati kao posljednju kartu Teherana u sukobu sa Sjedinjenim Državama.

„Hormuški moreuz nije iranski as u rukavu koji je moguće izgubiti. To je trajna karta i to je suštinski drugačija stvar.“

Prema njegovim riječima, geografski položaj Irana daje mu stratešku prednost koju nije moguće jednostavno ukloniti političkim ili ekonomskim pritiskom.

„Ako pogledate mapu, Iran je velika zemlja. Ako pogledate historiju, Iran je nezavisna država otprilike 1.000 godina. A slomiti naciju takvih razmjera, poput Irana, s takvom historijskom dubinom i regionalnom težinom, nije jednostavan zadatak.“

Ahlaki upozorava na mogućnost „vječnog rata“

Ahlaki smatra da trenutni odnos Irana i Sjedinjenih Država sve više podsjeća na druge dugotrajne sukobe u kojima nije postojala jasna izlazna strategija.

„Ono čemu zapravo svjedočimo ovdje jeste ono što ja nazivam vječnim ratom.“

Kao primjere naveo je sukobe u Jemenu, Libiji, Siriji, Iraku i Afganistanu.

„Ne postoji jasan krajnji cilj koji bi iko zaista mogao predvidjeti. Ne postoji izlazna strategija koja bi zadovoljila obje strane. A sukob Irana i Sjedinjenih Država razvija se upravo na isti način.“

Kroz Hormuški moreuz prolazi oko 20 posto nafte

Ahlaki je naglasio da strateška važnost Hormuškog moreuza proizlazi iz geografije i globalnog značaja ovog pomorskog pravca.

„Oko 20 posto nafte prolazi tom rutom. To nije poluga koju je Iran izgradio za ovaj trenutak. To je geopolitička činjenica i posljedica geografije.“

Iran, prema njegovim riječima, može koristiti tu poziciju kao sredstvo pritiska, ali je riječ o trajnoj, a ne privremenoj prednosti.

„Iran to može koristiti kao polugu. Ali ovdje je ključna stvar: to je trajna poluga, a ne privremena. Iran je ne može izgubiti jer je ona utemeljena u geografskoj stvarnosti.“

Najveća opasnost je nuklearna eskalacija

Ahlaki upozorava da glavni rizik nije mogućnost da Iran izgubi strateški značaj Hormuškog moreuza, nego da sukob preraste u znatno opasniju fazu.

„Stvarni rizik ovdje jeste eskalacija sukoba do nuklearnog nivoa.“

Kako je kazao, u slučaju takvog scenarija značaj geografskih i ekonomskih poluga postao bi sekundaran.

„Iran ima tu polugu i ona je trajna. Ali opasnost nije u tome da je Iran izgubi. Opasnost je u tome da spirala eskalacije postane toliko intenzivna da ta geografska poluga više ne bude važna, jer ćemo se tada naći u potpuno drugoj kategoriji sukoba.“

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.