Afganistanske sutkinje progone ubice kojima su sudile

One su bili pokretači ženskih prava u Afganistanu. One su bile uporne braniteljice zakona, tražeći pravdu za najmarginaliziranije u svojoj zemlji. No, sada se više od 220 afganistanskih sutkinja skriva zbog straha od odmazde pod talibanskom vlašću. Šest bivših sutkinja razgovaralo je za BBC s tajnih lokacija širom Afganistana. Zbog njihove sigurnosti imena su promijenjena.

Tokom svoje sudačke karijere, Masooma je osudila stotine muškaraca za nasilje nad ženama, uključujući silovanje, ubistva i mučenje.

No, samo nekoliko dana nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad njenim gradom i nakon što je hiljade osuđenih kriminalaca pušteno iz zatvora, počele su prijetnje smrću. Tekstualne poruke, glasovne i nepoznati brojevi počeli su joj „bombardirati“ telefon.

"Bila je ponoć kada smo čuli da su talibani oslobodili sve zatvorenike iz zatvora", kaže Masooma. "Odmah smo pobjegli. Ostavili smo svoj dom i sve iza sebe."

U posljednjih 20 godina, 270 žena je zauzelo mjesto sutkinja u Afganistanu. Kao neke od najmoćnijih i najistaknutijih žena u zemlji, one su poznate javne osobe.

"Putujući automobilom izvan grada, nosila sam burku kako me niko ne bi prepoznao. Na sreću, prošli smo sve talibanske punktove."

Ubrzo nakon što su otišli, susjedi su joj poslali poruku da je nekoliko pripadnika talibana stiglo u njezinu staru kuću.

Masooma kaže da je čim su opisali muškarce znala i ko je traži.

Prije nekoliko mjeseci, prije dolaska talibana, Masooma je presuđivala u slučaju koji je istraživao jednog člana grupe zbog brutalnog ubistva njegove žene.

Nakon što ga je proglasila krivim, Masooma je izrekla kaznu od 20 godina zatvora.

"Još uvijek mi je pred očima slika te mlade žene. Bio je to brutalan zločin", kaže Masooma.

"Nakon što je slučaj okončan, zločinac mi je prišao i rekao: 'Kad izađem iz zatvora, učinit ću vam ono što sam učinio svojoj ženi.'

"U to vrijeme ga nisam shvatala ozbiljno. Ali otkad su talibani preuzeli vlast, nazvao me je mnogo puta i rekao da je uzeo sve moje podatke iz sudskih ureda.

"Rekao mi je: 'Naći ću te i osvetiti se.'"

Poznato je da se najmanje 220 bivših žena sutkinja trenutno skriva diljem Afganistana, pokazala je istraga BBC -a.

U razgovoru sa šest bivših sutkinja iz različitih provincija, njihova svjedočenja u proteklih pet sedmica bila su gotovo identična.

Sve su primile prijetnje smrću od pripadnika talibana koje su prethodno osudili. Četvorice imenovanih muškaraca koje su osudili zbog ubistva svojih žena.

Svaka od njih je barem jednom promijenila svoj telefonski broj zbog prijetnji smrću.

Trenutno žive u tajnim mjestima koje mijenjaju svakih nekoliko dana.

Sve one su također rekle da su njihove bivše domove posjetili pripadnici talibana. Njihovi susjedi i prijatelji izvijestili su da su ispitivani gdje se nalaze.

Kao odgovor na optužbe, glasnogovornik talibana Bilal Karimi rekao je za BBC: "Žene sutkinje trebale bi živjeti kao i svaka druga porodica, bez straha. Niko im ne smije prijetiti. Naše posebne vojne jedinice obavezne su istražiti takve pritužbe i djelovati ako dođe do povrede."

Ponovio je i obećanje talibana o "općoj amnestiji" za sve bivše vladine radnike širom Afganistana: "Naša opća amnestija je iskrena. Ali ako neki žele podnijeti zahtjev za napuštanje zemlje, naš zahtjev je onda da to ne učine i da ostanu u svojoj zemlji ".

Tokom masovnog oslobađanja zatvorenika, oslobođeni su i mnogi kriminalci koji nisu povezani s talibanima. Što se tiče sigurnosti sutkinja Karimi je također rekao: "U slučaju trgovaca drogom, pripadnika mafije, namjera nam je uništiti ih. Naša akcija protiv njih bit će ozbiljna."

Kao visoko obrazovane žene, te su sutkinje prije bile glavne hraniteljice svojih porodica. No sada, s zaustavljenim platama i zamrznutim bankovnim računima, svi su svedeni na to da žive od pomoći rodbine.

Više od tri decenije sutkinja Sanaa istraživala je slučajeve nasilja nad ženama i djecom. Kaže da se većina njenih slučajeva odnosila na osuđivanje pripadnika talibana, kao i militantne skupine ISIS. "Primila sam više od 20 prijetećih telefonskih poziva od bivših zatvorenika koji su sada pušteni na slobodu."

Trenutno se skriva s više od desetak članova porodice. Samo jednom se jedan od njenih rođaka vratio u svoju kuću. No dok je pakirao odjeću, talibani su u kuću stigli u nekoliko automobila punih naoružanih ljudi, predvođenih zapovjednikom. "Otvorio sam vrata. Pitali su me je li to sutkinjina kuća", kaže. "Kad sam rekao da ne znam gdje se nalazi, bacili su me na stepenice. Jedan od njih udario me kundakom i počeo me tući. Nos i usta su mi bili krvavi."

Nakon što su naoružani ljudi otišli, Sanin rođak je završio u bolnici.

"Rekla sam drugom rođaku da moramo stalno mijenjati kuće u kojoj boravi moja sestra. Sada nema drugog izlaza. Ne možemo pobjeći u bilo koju drugu zemlju, čak ni u Pakistan."

Borba za prava žena

Desetljećima se Afganistan rangirao kao jedna od „najtvrdokornijih“ zemalja na svijetu. Prema Human Rights Watchu, procjenjuje se da će 87% žena i djevojaka doživjeti neku vrstu zlostavljanja tokom svog života.

No, ova sudačka zajednica, radeći na poštivanju bivših zakona zemlje koji su imali za cilj podržati žene, pomogla je zagovarati ideju da je nasilje nad ženama i djevojčicama kažnjivo kazneno djelo.

To uključuje optuživanje pojedinaca u slučajevima silovanja, mučenja, prisilnog braka, kao i u slučajevima kada je ženama zabranjeno posjedovanje imovine ili odlazak na posao ili u školu.

Kao neke od najistaknutijih ženskih javnih osoba u svojoj zemlji, svih šest kaže da su se tokom karijere suočavale s uznemiravanjem, mnogo prije nego su talibani preuzeli potpunu kontrolu. "Htjela sam služiti svojoj zemlji, zato sam postala sutkinja", kaže Asma govoreći iz sigurne kuće.

"Na sudu za porodične poslove uglavnom sam rješavala slučajeve koji su uključivali žene koje su željele razvod ili odvajanje od pripadnika talibana."Ovo nam je predstavljalo stvarnu prijetnju. Jednom su talibani čak ispalili rakete na sud.

"Izgubili smo i jednu od naših najboljih prijateljica i sutkinja. Nestala je na putu kući s posla. Tek kasnije je otrkiveno njeno tijelo."

Niko nikada nije optužen za ubistvo nestale sutkinje. U to su vrijeme lokalni talibanski čelnici poricali bilo kakvu umiješanost.

Koliko će novo vodstvo Afganistana biti drakonsko u pogledu ženskih prava, tek će se u potpunosti razotkriti. No, za sada su izgledi mračni. Vlada koju čine samo muškarci, bez imenovanja za nadzor ženskih poslova već je najavljena, dok je u školama ministarstvo obrazovanja naredilo učiteljima i učenicima da se vrate na posao, ali ne i ženskom osoblju ili studenticama.

U ime talibana, Karimi je rekao da još ne može komentirati hoće li u budućnosti biti sutkinja: "O radnim uslovima i mogućnostima za žene još se raspravlja."

Do sada je iz zemlje evakuirano više od 100.000 ljudi.

Svih šest sutkinja kažu da trenutno traže izlaz - ali ne samo da im nedostaje pristup sredstvima, nego kažu da niko od članovi njihove uže porodice nema pasoš.

Bivša afganistanska sutkinja Marzia Babakarkhail, koja sada živi u Velikoj Britaniji, zalagala se za hitnu evakuaciju svih bivših sutkinja. Kaže da je važno ne zaboraviti one koji žive u najruralnijim provincijama Afganistana daleko od glavnog grada zemlje, Kabula.

"Srce mi se slama kad primim poziv jedne od njih iz sela i koja mi kaže: 'Marzia, šta bismo trebale učiniti? Gdje bismo trebale otići? Uskoro ćemo biti u grobovima.'

"U Kabulu još uvijek postoji djelimičan pristup medijima i internetu. Tamošnje sutkinje još uvijek imaju glasa, ali u ruralnim provincijama nemaju ništa." "Mnogi od ovih sutkinja nemaju pasoš ili ispravne papire za podnošenje zahtjeva za odlazak. Ali ih se ne smije zaboraviti. Oni su također u velikoj opasnosti."

Nekoliko zemalja, uključujući Novi Zeland i Ujedinjeno Kraljevstvo, reklo je da će ponuditi određenu podršku. No, kada će ta pomoć stići ili koliko će sutkinja uključiti, još nije utvrđeno.

Sutkinja Masooma kaže da se boji da takva obećanja o pomoći neće stići na vrijeme.

"Ponekad pomislim, koji je naš zločin? Obrazovanje? To što smo pokušale pomoći ženama i kazniti kriminalce?" "Volim svoju zemlju. Ali sada sam zatvorenik. Nemamo novca. Ne možemo izaći iz kuće. "Gledam svog mladog sina i ne znam kako mu objasniti zašto ne može razgovarati s drugom djecom ili se igrati u hodniku. Već je traumatiziran. "Mogu se moliti samo za dan kada ćemo ponovno biti slobodni."

federalna.ba/BBC