#everynamecounts Kako uspomenu na holokaust održati u životu?

Imena 10 miliona žrtava holokausta zabilježena su u arhivu Arolsen. Sedam dana ta će se imena javno projicirati u Berlinu i podijeliti sa svijetom putem livestream-a.

Prezime: Le Goupil

Ime: Paul

Visina: 175 cm

Slika: Uredna

Oči: Zelene

Usta i uši: "Normalno"

Nos: "Blago savijen"

Tako je 21-godišnji učitelj iz Francuske opisan na svojoj "zatvoreničkoj osobnoj kartici" kad je 1944. godine poslan u koncentracijski logor Buchenwald. Izraz "l. Eingebog". vjerovatno znači "blago savijen".

Ime Paula Le Goupila jedno je od desetaka miliona koji se čuvaju u arhivu Arolsen u malom hesenskom gradiću Bad Arolsen, najvećem međunarodnom arhivu žrtava i preživjelih u holokaustu. Njihov je zadatak tražiti nestale osobe i razjasniti njihove sudbine.

Danas osoblje i dalje odgovara na pitanja oko 20 000 ljudi koje je progonio nacistički režim. Na primjer, u mrežnoj arhivi korisnik koji se zove John pita: "Tražim podatke o Julijinu suprugu, koji je umro u Auschwitzu 1943."

Druga korisnica Hedy pita za njezinog preminulog oca Leiba Matyasa. Sve je to arhivirano pod naslovom "5.3: Marševi smrti".

Ovi upiti nisu stari ni dva mjeseca. Mnogi rođaci i potomci još uvijek traže odgovore kako bi saznali što se dogodilo s njihovim najmilijima.

I danas su židovski ljudi žrtve napada

"Sve je manje suvremenih svjedoka koji nam mogu reći šta se dogodilo, pa njihovi dokumenti moraju govoriti u njihovo ime", kaže Floriane Azoulay, stručnjakinja za ljudska prava i direktorica Arhiva Arolsen.

"Moramo biti hrabri i kreativni na način na koji održavamo sjećanje živim."

Azoulay želi doći do ljudi svih generacija kako bi pokazala gdje diskriminacija, rasizam i antisemitizam mogu dovesti. To je također djelomično potrebno, jer židovske građane, ljude nekršćanske vjere i druge i danas progone i napadaju u Njemačkoj.

U oktobru 2019. napadač je pokušao dobiti pristup sinagogi u Halleu, blizu Frankfurta, a nije ga zaustavilo ništa osim ojačanih vrata. Umjesto da uđe u bogomolju, atentator je nasumce pucao na 40-godišnjakinju i 20-godišnjaka koji su slučajno prolazili ulicom.

Kako se uspomena na holokaust može održati u životu?

Arhivom Arolsen upravlja jedanaest država, uključujući Izrael, Njemačku, Francusku i SAD. Svoju misiju postavili su da uspomenu na Holokaust sačuvaju u životu i da se sjećaju svakog imena. Zbog toga je arhiva pokrenula svoju kampanju #everynamecounts. Kampanja Crowdsourcinga fokusira se na skupljanju imena na digitaliziranim dokumentima arhive. Pojedinci iz cijelog svijeta mogu se prijaviti i sudjelovati od kuće kako bi pomogli očuvati uspomenu na žrtve holokausta.

"Stvorili smo kampanju za brojanje svih imena jer je među našim korisnicima postojala nevjerovatna potražnja za njom", objašnjava Floriane Azoulay i dodaje:

"To je način da dokumenti progovore."

Od januara 2020. godine, 10.000 registriranih volontera već je obradilo preko 2,5 miliona dokumenata. Dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke, Australije, Kanade, Poljske i mnogih drugih zemalja.

'Ne samo brojevi i popisi, već i imena, lica, ljudi'

Volonterka po imenu Mia iz Sjedinjenih Država kaže da ju je trenutna politička situacija u njezinoj zemlji natjerala da pomogne:

"Osjećam se dobro kad mogu učiniti nešto konkretno za žrtve nacionalsocijalizma."

Angelika iz Njemačke objašnjava svoju privrženost tome time što je počiniteljima jednostavno bilo dopušteno da nastave sa svojim životima nakon pada nacističkog režima, dok su imena žrtava često bila zaboravljena - poput imena njezine bake, koju je držao SS.

Mnogi volonteri naglašavaju kako im je važno osigurati da žrtve holokausta ne budu zaboravljene. Jedna žena naglašava da su ljude koji su poslani u koncentracijski logor gotovo oživjeli digitalnom suradnjom u arhivi.

"To više nisu samo brojevi i popisi, već imena, lica, ljudi", kaže ona.

Proučavajući dokumente, ljudi se aktivno bave prošlošću, kaže Azoulay:

"Oni se pitaju: Što bi se dogodilo s mojom porodicom da smo tada živjeli? Šta bih učinio da sam uhvaćen u školi? Da li bih učinio nešto što će pomoći mojim kolegama?"

Nepokolebljiv pogled na povijest

Identifikacija sa žrtvama, posebno među ljudima koje povijest ne zanima ili nemaju porodičnu povijest s Holokaustom, najveća je korist projekta što se tiče ravnatelja Arhiva Arolsen.

Inicijativa pokrenuta 2020. godine izvorno je uključivala samo studente, no ubrzo su joj se pridružili i drugi volonteri.

"Bilo je učitelja koji su nam rekli da njihovi učenici nisu napustili učionicu na odmoru jer su i dalje željeli završiti rad na dokumentu i dovršiti popis", dodaje Azoulay.

Ljudi koji koriste arhivu za istraživanje nestalih članova porodice zahvalni su na ovim volonterima:

"Moj otac nikada nije govorio o rođacima koje je izgubio, pa nam jednostavno pronalazak imena na popisu puno znači", rekli su pojedinci u komentarima.

Drugi se izravno zahvaljuju volonterima, govoreći da da nije bilo njih, ne bi ništa saznali o svojim porodicama.

Kao priprema za Dan sjećanja na holokaust 27. januara 2021., Arhiva Arolsen provest će sedam dana projicirajući imena i dokumente na zid francuskog veleposlanstva u Berlinu.

Središnje mjesto veleposlanstva predstavlja rad digitalnog spomenika žrtvama nacizma direktno u srcu Berlina.

Umjetnička instalacija također će se emitirati uživo širom svijeta kako bi uspomena ostala živa. Među mnogim imenima koja treba prikazati je i ime učitelja Paula Le Goupila.

Prisjećanje Paula Le Goupila

Priča Le Goupila predstavlja misterij koji okružuje sva neodgovorena pitanja s kojima ljudi pristupaju Arolsonovoj arhivi: Navodno je prvo deportiran u Auschwitz, a zatim u Buchenwald. Nakon toga je poslan u koncentracijski logor Langenstein-Zwieberge, gdje je morao obavljati prisilni rad.

Povjesničari iz Arhiva Arolsen izvještavaju da je gotovo 2.000 od 7.000 prisilnih radnika u kampu umrlo u roku od nekoliko mjeseci od gladi, maltretiranja i hladnoće. 8. aprila1945. godine nacisti su evakuirali logor i prisilili oko 3.000 zatvorenika da hodaju onim što je postalo poznato kao marševi smrti. Preostale zarobljenike američke su trupe oslobodile 11. aprila 1945.

Ne znamo je li Paul Le Goupil preživio kamp ili ne. Ali znamo da je to bio mladić iz Francuske, visok 175 cm, zelenih očiju i blago savijenog nosa. U januaru će njegovo ime zasjati s fasade francuskog veleposlanstva u Berlinu i ostat će upamćen.

federalna.ba/Deutsche Welle