50 godina Collegiuma Artisticuma
Prije 50 godina, u Sarajevu, otvoren je najveći izložbeni paviljon u bivšoj Jugoslaviji. Dodijeljeno mu je ime Collegium artisticum, prema posljednjem avangardnom pokretu koji je iniciran 1939. godine, tačno na dan početka Drugog svjetskog rata, a u kojem su učestvovali brojni ugledni umjetnici do 1941. godine. Tako se na krilima stvaralačkih i širokoumnih tendencija Voje Dimitrijevića, Oskara Danona, Jahijela Fincija, Ane Rajs i drugih kulturnih radnika, nastavila priroda umjetničkog djelovanja u formalnoj instituciji. Tome je doprinijela i motivacija iza njegovog osnivanja – bila je organska, iz suštinske potrebe za prostrom izražavanja. Zbog toga je, s pravom, od samog početka Collegium uživao titulu hrama umjetnosti. Ispisali su na ulazu – ovdje se vatra stvaranja čovjeka za čovjeka neće gasiti. I ta se poruka ispostavila istinitom, jer su i ove, 2025. godine, tradicionalno proslavili svoje postojanje kolektivnom izložbom tri strukovna udruženja.
Važnost Collegiuma nisu definisale likovne i izložbene manifestacije koje su gradivni elementi bosanskohercegovačkog kulturnog identiteta, nego i odnos između pojedinačnih umjetnika i njihove baze. Stoga, dokumentarac prožimaju i lični uplivi onih koji su vjerno pratili njegov razvoj: Strajo Krsmanović, Amra Zulfikarpašić, Mensud Kečo i Edin Numankadić.
Međutim, 50 godina trajanja je kako zavidan, tako i izazovan jubilej. U toj biografiji, upisane su i 70-e i 80-e, tzv. zlatne godine, ratne godine, kao i savremeni, kontinuirano tranzicijski trenutak. Svako to poglavlje sa sobom nosi izmjene uslova djelovanja. U ovom slučaju, vođen sistemskim promjenama, put se kontrastno protegao: od svojevrsne simbioze bosanskohercegovačke likovne scene s gradskim prostorom kao njenim sjecištem i okupljalištem, do postepenog udaljavanja vladajućih instanci od odgovornosti održavanja jedne institucije. Odnosno, prema riječima sagovornika, od potpunog i sigurnog državnog zaleđa do maćehinskog odnosa - Šejla Šehabović, Kristina Ljevak i Elvedin Poturak vrše analizu modernog konteksta.
Na taj način je dokumentarni film „50 godina Collegiuma artisticuma“ odgovor na teško pitanje: kako da jedna institucija očuva inicijalnu sakralnost u svim tim izmjenama društvenih, političkih i ekonomskih klima?
federalna.ba