30 godina od beogradskog 9. marta
Danas se navršilo tačno 30 godina od prvih velikih demonstracija protiv Slobodana Miloševića. Preko 100.000 ljudi došlo je da pokaže nezadovoljstvo protiv Miloševićevog režima – neki zbog nedemokratičnosti, neki zbog ratova koji su bili tek u najavi. Tri decenije poslije, kao da su problemi isti.
„Danas je u Srbiji, Beogradu, napadnuta najveća vrijednost koji ima naša zemlja i naš narod – ugrožen je mir. Državni organi Republike upotrijebit će svoja ustavna ovlašćenja u interesu mira građana Srbije i nikome neće dopustiti da u Srbiji seje haos i nasilje“, kazao je Slobodan Milošević, predsjednik Srbije tog 9. marta 1991.
Bilo je to samo četiri godine nakon što je izgovorio mitsko „Niko ne smije da vas bije. Haos i nasilje odnijeli su dva života.
„Mi samo tražimo ostavku četvorice urednika TVB da se objavi demant, da nismo ustaše i plaćenici Tuđman“, govorio je taj dan SPO-ov Vuk Drašković.
Aleksandar Olenik bio je učesnik protesta: „Prvi put je jasno pokazano kakav je tadašnji režim bio. Imali su tenkove, policiju, pucali su na demonstrante. To se poslije nije dešavalo. To je prvi put da su ogoljeni javno, da su pokazali ko su, šta su“.
Kao rezultat zahtjeva, uslijedile su smjene na čelu televizije, kao i smjena ministra unutrašnjih poslova. Ali to je sve. Sličnosti je previše, a promjena premalo.
„Između tadašnjeg RTB-a i sadašnjeg RTS-a ne postoji nikakva razlika. Suštinski postoji forma, drugačije se zovu, drugi su ljudi, ali to je i dalje televizija stranke na vlasti i kad god pogledate bilo koji prilog, ne postoji drugačije mišljenje, tvrdi Olenik,
Bivši predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Vukašin Obradović navodi kako RTS više nije udarna pesnica režima kao što je bio u vrijeme Miloševića: „Ova vlast je javni servis izmjestila na Pink, tabloide i druge televizije sa nacionalnom frekvencijom, a Javni servis je namijenjen posebnoj ciljnoj grupi“.
Nakon ovog 9. marta uslijedili su ratovi u Hrvatskoj, Bosni, Kosovu... Šta bi bilo da je bilo drugačije, nakon zločina i genocida nije više ni važno.
federalna.ba