1964: Trostruki pokušaj još jedne amerikanizacije Beatlesa
(Izvor: Beta)

1964: Trostruki pokušaj još jedne amerikanizacije Beatlesa

Film, muzika iz filma i američke verzije prvih ploča Beatlesa objavljene su gotovo istovremeno krajem prošlog i početkom ovog meseca u SAD-u, pod istim imenom - 1964 - a posredstvom Interneta stigle su i do ostatka svijeta. Nijedan od tri pokušaja revitalizacije stare teme (Beatlesi u Americi, Amerika u Beatlesima) nije naišao na posebno odobravanje, a kritičkih tonova je, barem među najznačajnim joutuberima i podcasterima, mnogo više nego pozitivnih.

Tezu da je uspjeh u Americi bio presudan momenat u karijeri Beatlesa, moguće je usvojiti sa komercijalnog i finansijskog aspekta, ali u umjetničkom smislu on svakako nije bio naročito bitan, bez obzira na činjenicu da su njihovi muzički korijeni, kao i dominantni uzori u prvoj fazi, bili prekookeanski.

Film "Beatles '64", koji je producirao legendarni Martin Skorceze (Scorsese), još jedno je presipanje davno objavljenog materijala u "najnovijom tehnologijom usavršen video", a "nikada do sada viđene scene" su uglavnom otpaci čudnovatih snimaka dvoje entuzijasta koji su dobili dozvolu da izbliza prate prvi boravak Beatlesa u SAD, sa očiglednom željom da ih prate baš svuda, od kuhinje do wc-a.

Ako ovih stotinjak minuta filma bilo šta novo pokazuje, onda je to iznenađujuće saznanje da je liverpoolskim čupavcima već tada, samo godinu dana nakon prvih uspjeha, pažnja medija i javnosti već počela žestoko da ide na živce, mada su izjavljivali da je sve to "divno".

Uz očekivano podsjećanje na činjenicu da su te davne 1964. godine u kasnu zimu Beatlesi Americi poslužili kao svojevrsni lijek za postkenedijevsku depresiju, pažnja je data i činjenici da su upravo oni uspješno servirali crnu američku muziku bijeloj američkoj publici, posebno najmlađoj i da su uspjeli da po prvi put osiguraju prisustvo svih rasa na svojim koncertima, bez ikakve podjele.

Svjedočenje nekoliko gledalaca prvog koncerta Beatlesa u SAD, 11. febrauara 1964. u Washingtonu, potresna je priča o odrastanju i starenju uz najveći muzički sastav svih vremena.

Jedan od njih je nakon koncerta brodom otputovao u Liverpool u pokušaju da i sam napravi rock karijeru, ali je iz Britanije protjeran zbog rada bez dozvole, da bi desetak godina kasnije, sasvim slučajno, bio angažovan kao tonac na snimanju jedne ploče John Lennona.


Drugi je postao fanatični kolekcionar svega što ima veze sa slavnom četvorkom, pa je uspio da tokom rušenja Shea stadiona otkupi dio baš one stolice na kojoj je sjedio na newyorškom koncertu u avgustu 1965. godine.

Crno-bijeli snimci sa Washingtonskog koncerta, održanog u Coloseumu predviđenom za boks mečeve, tehnički su dovedeni do savršenstva, 4K video rezolucije i veoma čistog zvuka, sa podsjećanjem na vrijeme kada su ovacije oduševljene publike mogle da nadjačaju muzička pojačala i razglasne sisteme.

Scene u kojima Beatlesi sami okreću bubnjeve i mikrofone, sa jedne na drugu stranu improvizovane pozornice, okružene publikom sa svih strana (kako bi svi mogli da ih vide unface), nisu propuštene ni ovaj put.

Muzika iz filma, pojavila se bez ikakve najave na svim streaming servisima, ali je umjesto očekivanih poboljšanih "živih" verzija pjesama sa prve američke turneje, donela običnu kompilaciju studijskih snimaka iz perioda 1962-1965, bez jasnog objašnjenja zašto onda ta kolekcija uopšte nosi oznaku "1964."

Isto bi se moglo zamjeriti i skupocijenom box setu vinilnih ploča, koji je također objavljen sa istom oznakom godine (1964), iako se u njemu nalazi čak 6 američkih albuma grupe, u originalnim mono verzijama. Osim što je "kompletu" pridodat bezvezni dvostruki album sa izjavama i komentarima bez muzičkog sadržaja, njemu očigledno nedostaju još tri američke verzije originalnih izdanja da bi se mogao tretirati kao komplet, takođe bez ikakvog objašnjenja.

Imajući u vidu da je ta zbirka za više od 100 dolara/eura skuplja od zbira cijena pojedinačnih albuma, ona je očigledno samo još jedan pokušaj pljačke kolekcionara i poštovalaca. To je doduše bila i prvobitna namjera izdavača, počev od spomenute 1964. godine, koji su originalne britanske albume sa po 14 pjesama, prepakivali u verzije sa po 12 pjesama kako bi mogli da objave više izdanja i dodatno zarade...

federalna.ba/Beta

Pošaj amerikanizacije Beatlesa