Zrak iz 1765. godine zarobljen u ledu otkriva razmjere klimatskih promjena
Kapsula antarktičkog vazduha iz 1765. godine čini središte nove izložbe „Polarna nula“ u okviru konferencije o klimatskim promjenama "Cop26" u Glasgowu.
Umjetnik Wayne Binitie proveo je posljednjih pet godina sarađujući sa naučnicima organizacije "British Antarctic Survey" (BAS), koji vade, analiziraju i čuvaju cilindrične komade leda do kojih su došli bušenjem dubljih slojeva ledenih ploča.
Ti slojevi ledenog pokrivača čuvaju razne tajne iz prošlosti, a između ostalog i detalje klimatskih promjena.
Komadi leda omogućili su Binitieju da prikaže u Glasgowu, u ključnom trenutku za planetu, najčistiji mogući vazduh zarobljen u ledu iz jednog drugog ito tako važnog momenta – neposredno prije nego što je moderno čovječanstvo počelo nesvjesno uništavanje atmosfere, sa ozbiljnim posljedicama sa kojima se sada suočava.
Izložba Polarna nula (Polar Zero) u Naučnom centru u Glasgowu prikazuje cilindričnu staklenu skulpturu u kojoj je u ledu zarobljen vazduh, koji je iz 1765. godine. To je godina koji mnogi historičari označavaju kao početak industrijske revolucije.
Drugi ledeni cilindar predstavlja ledeno jezgro sa sitnim mjehurićima vazduha koji su zarobljeni dok je snijeg padao i sabijao se i koji sada otkriva zastrašujuću stopu povećanja atmosferskog ugljen-dioksida tokom proteklih 256 godina.
„Obim teme je toliko ogroman i toliko složen da se može osjećati udaljenim, čak apokaliptičnim. Ljudima je potrebno nešto opipljivo što bi moglo da sruši tu vremensku distancu“, kaže Binitie, doktorant na Kraljevskom koledžu za umjetnost koji finansira Vijeće za umjetnost i humanističke nauke.
Glaciolog dr Robert Mulvaney, koji je bio odgovoran za vađenje leda ispred organizacije BAS, kaže da je zaista moguće izbušiti led iz određene ere.
„Snijeg pada na Antarktiku iz godine u godinu, ali se ne topi. Tako se snijeg nakuplja i novi slojevi snijega sabijaju one ispod. Dok bušimo, vozimo se sve dalje u prošlost. To pomalo liči na prebrojavanje godova velikog drveta“, objašnjava Mulvaney.
Prema njegovim riječima, komadi leda izvučeni sa većih dubina otkrivaju kada su vulkani bili aktivni, što može da se uporedi sa preciznim historijskim podacima i zbog toga, ma koliko se činilo da jeste, nije teško izvaditi led iz određene godine.
Izazovi izlaganja leda i vazduha u njemu
Sastavljanje izložbe koju čini i kapsula vazduha u ledu koji se topi pokazalo se fascinantnim tehničkim izazovom, kaže Graham Dodd iz organizacije „Arup“.
„Izlaganje komada leda koje ne treba da se otopi tehnički je poduhvat koji zahtijeva precizne proračune i kreativno razmišljanje za izgradnju odgovarajućeg nivoa izolacije, a istovremeno omogućava posjetiocima da se približe eksponatu“, istakao je Dodd.
Posjetioci izložbe Polarna nula moći će da čuju mehuriće vazduha kako iskaču dok led izlazi iz cijevi, mješajući se sa Binitiejevom zadivljujućom muzikom u kojoj ima i prirodnih zvukova.
Ledena voda moći će da se dodirne, pa čak i okusi. To je multisenzorno iskustvo u vrijeme kada se „čini hitnijim nego ikada prije zapitati se šta znači dodirnuti Zemlju i biti u kontaktu sa njom“, zaključuje Binitie.
federalna.ba/The Guardian