Zloupotreba prava u priči o otcjepljenju i razdruživanju

Zla politika i brojni pokušaji zloupotrebe prava na samoopredjeljenje. Siju strah, a žet će eventualno izborne glasove i funkcije. Država, integritet i suverenitet između prava i politike. Šta je starije, ko ima pravo na samoopredjeljenje po međunarodnom pravu i šta donosi raspakivanje Dejtona.

Srbi kao konstitutivni narod u sastavu Hrvatske i Bosne i Hercegovine da li imaju pravo na samoopredjeljenje - pitao je Milošević ‘90-ih za mišljenje arbitražnu komisiju pod okriljem Evropske zajednice. Isto pitanje se nameće i sada. Kako tada tako i danas - odgovor je isti.

- Odgovor arbitražne komisije je bio da nemaju pravo jer bi to značilo promjenu granica, a državne granice su međunarodno priznate – ističe pravni stručnjak Kasim Trnka.

I krenulo je. Referendum, nezavisnost a zatim - prvo crtanje granica po maramicama, zatim rat, genocid, primirje, zatišje, a sada nove prijetnje. Prijetnje za otcjepljenje, referendum, ništa i opet prijetnje za mirni razlaz, pa non-paper i razdruživanje. Pod krinkom - imamo pravo na to, narod ima pravo na samoopredjeljenje. I onda se postavlja pitanje ko zaista ima pravo na samoopredijeljenost i šta kaže pravo, a ne kako tumače političari. Pravni stučnjaci godinama sve to pasivno posmatraju i dozvolili su da se politika oglašava o tome. Posljednje ozbiljno istraživanje i analizu o ovim pojmovima uradio je pokojni Vladimir Ibler, hrvatski pravnik, akademik i profesor međunarodnog prava. 

“Ako neka etnička grupa uživa istinsku autonomiju, a njeni pripadnici uživaju sva prava čovjeka i osnovne slobode, ako sučestvuju u predstavničkim tijelima, vladi i sudstvu države, nije li tada već veliki i važan dio prava na samoodređenje ostvaren? I bez postojanja vlastite države razvoj određene etničke grupe nije ugrožen, jer je zadovoljavajući stepen samoodređenja ostvaren”, zaključio je Ibler.

- Kad to uporedimo sa zahtjevima SNSD-a i Dodika, onda ćemo vidjeti da ni u jednom elementu ne ispunjava te tražene uslove. Pripadnicima srpskog naroda i građanima RS-a nisu ni u kojem slučaju kršena prava, naročito ne od ostatka BiH – naglašava Trnka.

Ako uzmemo u obzir navedeno, to znači da Dodik u NSRS svaki put kada pozove na otcjepljenje zluopotrijebi pravo. O zloupotrebi tog prava pisao je i Ibler 1992. u svom naučnom radu.

“Budući da bi zloupotreba izgubila svaki smisao kada bi se priznala, razumljivo je da akteri zloupotrebe, čak i onda kada su njihove namjere i njihovi postupci posve razotkriveni i svima jasni, moraju i dalje tvrditi da se oni služe samo svojim pravom.”

U najkraćem odgovara ovo opisu Milorada Dodika, koji svako malo za govornicom NSRS-a traži odlazak OHR-a i prijeti otcjepljenjem. Od 2006. godine Dodik je referendum najavio 30 puta. I nije se dogodio. A raspakivanje bilo koje vrste značilo bi raspakivanje Dejtona. No, na stolu nije švedski sto da bira ko šta hoće.

- Ne možete izvaditi jedan dio koji vam se ne sviđa, a ostaviti druge dijelove koji vam se sviđaju. To ne postoji u pravu, bilo kakvom, ni ugovornom ni međunarodnom ni ustavnom – ističe politolog Zlatko Hadžidedić.

I da završimo priču o otcjepljenju i razdruživanju. To nije ništa drugo do samo sredstvo za homogeniziranje birača. Zato umjesto politike više bi trebala da se čuje struka.

Kada je riječ o granicama, suverenitetu i teritorijalnom integritetu države Bosne i Hercegovine, danas je bila vrlo jasna i poruka sedam najznačajinih država u svijetu.

federalna.ba