Život strankinja u BiH bez legalizovanog boravka - Više nisu nevidljive

Suada Mehmeti iz Kosova je sa roditeljima došla u Bosnu i Hercegovinu (BiH) kada je imala devet godina. Narednih 25 godina, sve do odobrenja za boravak, živjela je bez ijednog dokumenta – lične karte, zdravstvene knjižice, prijavljenog boravka.

Tokom tih godina u BiH osnovala je porodicu i rodila sedmero djece. Na preglede tokom trudnoće nije išla, a porode je morala plaćati.

„Nisam imala ništa. Nisam imala ni ličnu, pasoš, ništa nisam imala. Nisam se vodila nigdje, kao da sam iz neba pala. Nisam bila ni u sistemu, nigdje nisam postojala. Nisam se mogla liječiti“, govori Suada za Diskriminacija.ba.

Njena djeca pak imaju državljanstvo BiH. Preko partnera, državljanina BiH, po rođenju ih je upisivala u matičnu knjigu. Troje od sedmero djece se školuje, najstarija kćerka radi, a drugo dvoje još nemaju dovoljan broj godina da bi pohađali školu.

„25 godina sam živjela kao da ne postojim nigdje, sad imam sve“, kaže Suada, i to, kako je dodala, zahvaljujući Udruženju Faros.

Za Faros je saznala preko poznanice.

Nakon što je stupila u kontakt sa Farosom, Suada je dobila upute o tome šta treba uraditi prije nego počne sa legalizacijom boravka u BiH, uključujući i odlazak u Srbiju, odnosno Niš – grad u kojem se nalazi izmješteni matični ured sa Kosova gdje joj je omogućeno da dobije potrebne dokumente.

Zbog želje da, kako priča za Diskriminacija.ba, postane vidljiva u društvu, ostavila je sedmero djece u BiH i otišla u Niš kako bi dobila i ličnu kartu. U Nišu je, kako je ispričala, boravila kod brata. Po povratku u BiH nakon tri mjeseca, Velida Salihović iz Farosa ju je vodila kroz proces legalizacije boravka u BiH.

Koordinatorica projekta u Udruženju Faros Ingrid Halbritter za Diskriminacija.ba kaže da je, u pomoći koju oni pružaju strancima u BiH pri legalizaciji boravka, prvi korak podnošenje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka na godinu dana. Prije isteka tog odobrenja, dodaje Halbritter, ponovo se predaje zahtjev za produženje privremenog boravka, takođe na godinu. Čim i ako produženje bude odobreno, predaje se zahtjev za dobijanje državljanstva.

Udruženje Faros radi skoro 16 godina sa porodicama u stanju socijalne potrebe, a to su, kako je izjavila Halbritter uglavnom pripadnici romske populacije. U tim porodicama je jedan roditelj stranac ili strankinja – najviše iz Srbije i sa Kosova, ponekad iz Crne Gore i iz Sjeverne Makedonije, govori Halbritter.

„Šta mi radimo? Mi ispratimo u posjetu državnim institucijama, pribavimo dokumente iz zemlje porijekla i iz BiH i platimo troškove taksi i na taj način im omogućimo da dobiju odobrenje za privremeni boravak, da mogu produžiti boravak i na kraju dobiju državljanstvo BiH“, ističe Halbritter.

Projekti Farosa, neprofitne, nevladine organizacije u BiH, između ostalog uključuju i zaštitu i inkluziju romske populacije, ali i omogućavanje pristupa zdravstvenim uslugama svim građanima u BiH preko zagovaračkih aktivnosti za izmjene i dopune nekoliko zakonskih okvira, među kojima je i zdravstveno osiguranje www.zozasve.org.

Elizabete Hajrizi jedna je od nekoliko desetaka stranaca kojima je pomogao Faros u dobijanju državljanstva BiH. Ona je sa Kosova u Sarajevo došla 2000. godine. I Elizabete je dobila preporuku za Faros od prijateljice kojoj su pomogli u rješavanju pravnog statusa. Nakon gubitka izbjegličkog statusa je deset godina je živjela u BiH bez odobrenja za boravak, a posljednjih devet je državljanka BiH.

„Udruženje Faros mi je dosta pomoglo da ostvarim svoja prava ovdje u Sarajevu. Bez njih nisam mogla da se liječim kod doktora, nisam mogla nigdje izaći, nisam imala nikakvu slobodu, na primjer da se zaposlim“, govori Elizabete za Diskriminacija.ba.

„Sve što je bilo potrebno i za pasoš i za prijavu i za osiguranje su mi oni plaćali, svaki papir iz koji mi je trebao su oni riješili pošto ja to sama nisam mogla”, kaže.

„Kod doktora kad sam išla plaćala sam, ako nemam para ne mogu ići doktoru“, priča.

Ima troje djece i jednu unuku, koji imaju bh. državljanstvo, a kojima je pravni status riješen preko oca, državljanina BiH.

„Sad radim. Radim ja, radi muž, moja djeca imaju puno više nego što smo prije imali. Ostvarila sam sve što sam htjela i to mi stvarno puno znači“, ističe Elizabete.

„Gdje god da idem slobodna sam, nemam strah da će me policija deportovati kući ili napraviti neki problem samo zato što sam tu nelegalno. Prvo je sloboda. Svaki čovjek koji živi ovdje koji nema boravak živi ovdje kao da ne postoji, nema nikakva prava“, naglasila je Elizabete.

Dugotrajan proces bez kojeg se ne može

Iako proces legalizacije boravka traje dugo, to se, kako napominju naše sagovornice, mora uraditi.

„Moraš to da uradiš da bi tebi bilo lakše u životu, da ti imaš dokumentaciju, jer ja znam kako je bez dokumentacije 25 godina, to je teško. Nema te nigdje“, kaže Suada Mehmeti.

Nju u narednom periodu čeka dobijanje bh. državljanstva, ali i zdravstvenog osiguranja. Ona je tek predala zahtjev za odobrenje privremenog boravka a nakon što dobije rješenje od Službe za poslove sa strancima, dobit će i zdravstveno osiguranje. Nakon deset mjeseci predat će zahtjev za produženje privremenog boravka, a nakon tog rješenja, može predati i zahtjev za državljanstvo.

„Čekat ću još. Kad sam bila 25 godina bez dokumentacije, mogu i godinu i dvije još“, priča Suada.

Elizabeti je, od prvog koraka do dobijanja državljanstva BiH, trebalo dvije godine. Kaže kako se svaki papir čeka. Dodaje da nije znala koje institucije treba posjećivati niti popunjavati sve dokumente kako bi prijavila boravak u čemu joj je pomogao Faros koji je pomagao u informacijama o tome kako dobaviti dokumente iz zemlje porijekla.

„Bez papira, bez državljanstva, jednostavno ne postojiš, nema te nigdje, niko ne zna za tebe, ne zna uopšte da si živ u Bosni ili bilo kojoj zemlji da si. Kad nemaš državljanstvo, nemaš papire, isto kao da nisi živ, ne postojiš“, naglasila je Elizabete.

Kontrola ulaska, kretanja i boravka stranaca u BiH regulisana je odredbama Zakona o strancima i drugim propisima u BiH, ali se to mora posmatrati iz dva segmenta - bezviznog i viznog boravka. Kako su za Diskriminacija.ba kazali iz Službe za poslove sa strancima Ministarstva sigurnosti BiH, bezvizni boravak je pravo na boravak u BiH stranaca koji dolaze iz država bezviznog režima ukupno u trajanju do 90 dana u periodu od 180 dana, a kada je riječ o viznom boravku, strani državljani za ulazak i boravak u BiH moraju prethodno pribaviti odgovarajuću vizu i to: viza tipa A - kada je u pitanju tranzit kroz BiH, viza tipa C - kada je u pitanju kratkoročni boravak u BiH i viza tipa D - kada je u pitanju dugoročni boravak u BiH.

„Kada govorimo o procedurama za vizu tipa D, stranci moraju prethodno pribaviti pozivno pismo koje izdaje fizičko ili pravno lice, a koje se ovjerava od strane Službe za poslove sa strancima. Nakon što strani državljani pribave pozivno pismo, isti apliciraju za vizu u odgovarajućem Diplomatsko konzularnom predstavništvu BiH u svijetu“, istakli su iz Službe za poslove sa strancima.

Nakon provedene procedure i pribavljanja vize tipa D, objašnjeno je iz Službe za poslove sa strancima, strani državljani mogu ući u BiH, te podnijeti zahtjev za privremeni boravak u BiH i to po sljedećim osnovama: spajanje porodice, obrazovanje, humanitarni razlozi, rad sa radnom dozvolom, rad bez radne dozvole, iz drugih opravdanih razloga, ili vlasništa nad napokretnom imovinom ukoliko postoji efektivna veza sa BiH.

Napomenuli su da ukoliko stranac prekrši propise kojima se reguliše ulazak, kretanje i boravak na teritoriju BiH, podliježe određenim represivnim mjerama koje izriču inspektori za strance, nezavisno da li se radilo o viznom ili bezviznom boravku.

Mjere koje se po službenoj dužnosti mogu izreći stranim državljanima i koje su propisane Zakonom o strancima su, rečeno je iz Službe za poslove sa strancima, protjerivanje, otkaz boravka - bezviznog, privremenog ili stalnog i otkaz boravka uz izrečenu mjeru protjerivanja.

Osobe bez legalnog boravka mogu postati žrtve trgovine ljudima

Stranci koji nemaju legalan boravak u BiH u riziku su da postanu žrtve trgovine ljudima. Prema riječima Mirsade Bajramović, pravnice i direktorice Udruženja Zemlja djece u BiH, nevladine organizacije kojoj je cilj ostvarivanje prava djeteta u BiH, takve osobe nerijetko postaju žrtve i radne ali i seksualne eksploatacije kada se radi o osobama ženskog spola.

„BiH mora uraditi sve upravo zbog toga da omogući strancima koji borave u BiH da im osigura legalan boravak kako bi se otklonio taj veliki rizik koji postoji da takve osobe postanu žrtve trgovine ljudima u BiH“, izjavila je za Diskriminacija.ba Bajramović.

Prema zvaničnoj statistici o žrtvama trgovine ljudima, koju vodi Odjel protiv trgovine ljudima Ministarstva sigurnosti BiH, podsjeća Bajramović, u posljednje četiri godine identifikovana je 201 žrtva trgovine ljudima, od toga je najveći broj djece, odnosno 176 maloljetnih osoba.

„Među idetifikovanim žrtvama trgovine ljudima su takođe i osobe koje nisu imale legalan boravak u BiH, odnosno stranci, i oni su nerijetko žrtve upravo organizovanih kriminalnih grupa u svrhu radne eksploatacije i nerijetko seksualne eksploatacije“, dodala je Bajramović.

Naglasila je da se često i ne identifikuju stranci koji nelegalno borave u BiH kao žrtve trgovine ljudima zato što, kako je istakla, oni imaju strah zbog toga što organizovane kriminalne grupe manipulišu njima da se ne jave vlastima u BiH.

Ako stranac živi u BiH bez regulisanog boravka, time se krše njegova lična prava, smatra prof. dr. Zlatan Begić, profesor ustavnog prava Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli, i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

„Krši se skupina prava koja spada u domet porodičnih prava, sve do njegovog prava na duhovni i fizički integritet. Krši se pravo, slikovito rečeno, da neko uopšte bude ljudsko biće“, napomenuo je Begić.

Prema njegovim riječima, država BiH, prema svom Ustavu, obavezama međunarodno pravne naravi, ima obavezu da svakom ljudskom biću, koje je pod njenom jurisdikcijom na njenom teritoriju, osigura da bude ljudsko biće, odnosno da uživa ljudska prava i slobode po najvišim demokratskim standardima.

Značaj regulisanja boravka u BiH

Dobijanje državljanstva, a prije toga i odobrenje privremenog boravka, našim sagovornicama prije svega znači „vidljivost u društvu“. Legalizacijom boravka ostvaruju i svoja ljudska, ekonomska i politička prava.

„Ko god nema ovako nešto, papire, neka zovu, neka dođu do broja, bit će im dobro da ne bi bili bez dokumentacije kao ja. Svi koji su bez dokumenata, neka se obrate Farosu i bit će im lakše, sve bolje i bolje će im biti u životu“, naglasila je Suada. 

Ona će, kako je dodala, nakon što dobije državljanstvo, biti vidljiva, za razliku od prije kada „nije postojala“.

„Izađeš da prošetaš i zaustavi te policija i kaže kako živiš ti, ne možeš tako, ne možeš ni na ulici hodati bez lične. Nisam niko i ništa, nisam postojala – nevidljiva, a sad sam vidljiva“, poručuje Suada.

Elibazete kaže da poznaje mnogo ljudi koji još nemaju riješen boravak u BiH, a kada je pitaju kako je ona uspjela da dobije državljanstvo, preporučuje Faros.

„Preporučila bih da svi koji nemaju državljanstvo, koji nemaju boravak u BiH, da to pokrenu, da se bore za to pravo, jer to stvarno puno znači“, naglasila je Elizabete.

Poziv je upućen i iz Udruženja Faros: „Ako ste stranac ili strankinja i imate porodicu sa bh. državljaninom i nemate odobrenje za boravak, onda se možete našem udruženju obratiti i dobiti besplatno savjetovanje putem email-a na pravabih24@gmail.com.

Aktivnosti u okviru projekta „Svjetionik slobode. Naš put ka zaštiti romske populacije od trgovine ljudima“ provodi Udruženje Faros, uz podršku USAID-a kroz Program podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE.

federalna.ba/Diskriminacija.ba