Žiga za RF: Potreban kopernikanski obrat zbog urušenih temeljnih vrijednosti društva
Proteklih nekoliko sedmica uznemirilo je cjelokupnu društvenu zajednicu, jer su maloljetnici iz dana u dan dojavljivali o navodno postavljenim bombama u školama na području Federacije Bosne i Hercegovine. Posebnu brigu i strah izazvao je upad maloljetnika u policijsku stanicu u kojoj je ubio jednog, a ranio drugog policajca. Tom tragičnom događaju prethodilo je međuvršnjačko nasilje u kojem je maloljetnik ranio drugog i to u okolini škole. Sve su to iznimno devijantna ponašanja koja su izazvala burne reakcije u javnosti. O svim tim pitanjima sa sociologom profesorom Jusufom Žigom razgovarala je Lejla Hodžić.
Profesore Žiga, kako spriječiti ove i slične pojave?
„Nažalost, ovo što sada imamo je samo jedna neminovna posljedica nečega što se moralo desiti, imajući u vidu ono kako smo se do sada u minulom vremenu, u ovom cjelokupnom postratnom vremenu, dakle decenijama, kako smo se ponašali i ponašamo, odnosno šta nismo, a morali smo uraditi. Mi smo zapravo ono što zovemo odgojno-socijalizirajućom dimenzijom u odrastanju mladih ljudi, posebno, potpuno marginalizirali, da ne kažem izgnali iz porodice, porodičnog sistema, uloge roditelja prema njihovoj djeci, u školama, zatim čak i u medijima, politikama vršilaca javnih funkcija. Dakle, umislili smo da će se to samo po sebi posložiti i tek kad nas nešto klepi po glavi, tek tada počnemo pametovati i okrivljivati nekog drugog. Od svih svjetonazora, božanskih pa onda i ljudskih, svuda je roditelj bio pozicioniran, neko ko je krajnje odgovoran za svoje dijete, barem dok ono ne postane punoljetno. Mi smo potpuno to napustili i umislili da će to dijete, odnosno njegovo socijaliziranje, kompenzirati mobitel koji ćemo mu staviti na raspolaganje - računar, internetske mreže, vršnjake i tako dalje, što je s one strane mozga! I kao društvo smo čak abolirali roditelje od onog što čine njihova djeca.
Konkretan dokaz, neka me neko demantuje ako ima čim. Pogledajte kakvu zakonsku regulativu imamo. Sad su pohapšeni neki mladići koji su dojavljivali o navodnim bombama. Šta će se desiti kad izađu iz pritvora? Desiće se, kad on izađe iz tog nazovi pritvora, umisliće da je postao još veći baja, još važniji dasa, u krugovima kojima on pripada. Umjesto da, a zato morate imati odgovarajući zakon, pozovete na odgovornost roditelja i kažete, gospodine, vaše je dijete uradilo to i to, izvolite sad platiti vanredni angažman policije, službi i tako dalje, zatim ćete platiti sve troškove koji će proizaći za nadoknadu nastave i sve drugo.....“
Prema do sada uočenom, nadležni organi i čelnici institucija gotovo cjelokupnu odgovornost i upućuju na roditelje maloljetnih osoba u počinjenju krivičnih djela. Da li je to ispravno s obzirom na bh. društveni okvir i ono što realno živimo, kriminal, korupciju, nemoral ?
„Takva percepcija je potpuno pogrešna i o tome već godinama pričamo. Ko god misli da se ovakve stvari mogu riješiti na neki parcijalan način, kampanjski, ad hoc a ne sistemski, kontinuirano, on ili situaciju ne poznaje ili je pokvaren. Ovdje se mora sve uvezati. Mora se popraviti zakonska regulativa, da ona bude antidelikventnog stimulirajućeg ponašanja, a ne prodelikventnog ponašanja. Jer ako vi zaštitite osobu koja je sklona delikventnom ponašanju, jesmo li svjesni šta smo učinili. Drugo, ne može ništa preko noći. Ne možete vi zaustaviti niti ćete moći na brzinu popraviti i zaustaviti negativne demografske trendove. To se dešavalo i stimuliralo, imbecilno, kroz neadekvatno ponašanje društva decenijama. I sad smo se strovalili u ambis bijele kuge iz koje nije moguće izaći, na najbolji mogući način, prije 20 ili 30 godina. Tako ni ovo, ne možete mobilizirati situaciju... Postavlja se pitanje kako se uopće može desiti da jedan dječak uđe u policijsku stanicu i da napravi to što je napravio.
Ovo naše društvo, imajući u vidu onako brutalnu agresiju i odveć tegobnu postratnu tranziciju je u dubokom ambisu svekolike krize i najteža dimenzija te krize je moralna kriza, jer smo mi urušili temeljne sisteme vrijednosti. Mi već godinama promoviramo da se isplati biti neki mešetar, da se isplati biti vješt, ne raditi, a da se ne isplati mukotrpno raditi i biti čestit i tako dalje, jer to rade papci, oni koji su gospoda oni se ne znoje, a imaju.„
Sociolog profesor Jusuf Žiga smatra da je potreban kopernikanski obrat, jer smo urušili temeljne vrijednosti i gdje se stimulira negativno a pozitivno marginalizira.