Željezarinih 130 godina - radnici vjeruju da može i mora opstati
Zenica je decenijama bila i ostala sinonim za proizvodnju čelika. U ovoj godini obilježava se 130 godina od pokretanja željezare u ovom gradu, a decenijsku tradiciju imena Željezara Zenica baštini istoimeno preduzeće koje je sada u stečaju. Za to su zaslužni preostali radnici preduzeća sa višemilionskom imovinom i problemom neuvezanog staža koji i dalje vjeruju da Željezara može i mora opstati.
Od nekadašnjeg industrijskog giganta, osnovanog prije 130 godina, danas je ostalo istoimeno preduzeće, Željezara Zenica, i to u stečaju.
„Željezara danas postoji i ima 80-ak radnika, ima imovinu od 120 miliona. Znači - tu je, živa je“, kaže Avdija Halilović, predsjednik sindikata radnika Željezare Zenica u stečaju.
Proizvodni pogoni i danas uspješno rade, ali pod drugim imenom i za račun stranog kapitala. Nakon privatizacije devedesetih godina, Željezara Zenica će ostati preduzeće sa neproizvodnim dijelovima milionske imovine. Njenu sudbinu će odrediti upravo tadašnja vlasnička transformacija.
„Početak kraja Željezare Zenica bio je 1999. i 2004. godine jer je kompletan proizvodni segment Željezare prešao u Arcelor Mittal i ta željezara je, prema planu tih koji su to uradili, trebala nestati za 2-3 godine“, navodi Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK-a.
Nije nestala, a njeni radnici pokušavaju ispraviti nepravde. Sudskim putem potražuju dug nastao kroz udruživanje državnog vlasništva sa Kuvajstskim investicijskim fondom u kompaniju BH Steel. Tada je umanjen bilans Željezare za oko tadašnjih 30 miliona dolara što je predstavljalo kapital koji su Kuvajčani trebali unijeti u formirano preduzeće, a radi se o konsolidovanom dugu Bosne i Hercegovine prema državi Kuvajt.
„Vlada FBiH je poslala revizorsku kuću, oni su ustanovili da postoji dug, preko 50 miliona, i da je to uredu. Mi sad to tražimo sudskim putem. Mi imamo dužni 35 miliona duga, zatvorili su nas, a dužni su nam 50. Ima nam 11 miliona kanton za Stacionar, mi smo najbogatija firma u BiH, a zatvoreni smo“, tvrdi Halilović.
Veliki dio imovine još čeka na kupca, iako se radi o perspektivnim objektima, kao što je hotel Internacional.
„Samim zatvaranjem tog objekta nastala je i velika kolateralna šteta - njegova procijenjena vrijednost danas iznosi oko 9 miliona maraka i nalazi se pod statusom hipoteke od Porezne uprave. Samom prodajom, ako bi došlo do toga, moglo bi doći do uvezivanja staža“, kaže Vedad Ćatović, zaposlenik Željezare Zenica u stečaju.
Baš zbog toga dijele sudbinu i drugih radnika čija su preduzeća prošla proces privatizacije. Najveći problem - neuvezani staž se rješava sukcesivno uz pomoć Vlade FBiH da bi radnici mogli ostvariti pravo na penziju.
„Prema našim procjenama, od 2016. je za oko 400 stotine radnika uvezan staž. To su ljudi koji su otišli u penziju nakon više godina borbe i agonije. Ja se nadam da ćemo i za ostale željezarce uspjeti riješiti problem“, dodaje Mujkanović.
A da stečaj ne znači nužno i kraj preduzeća, očit primjer je Željezara Zenica i njeni radnici. Dio njih radi na poslovima osiguranja da se ne bi desio ranije viđeni scenarij - uništavanja imovine i prodaje u bescijenje. Nedavno ponovo pokrenuti pogon kovane galanterije značio je posao za nove radnike, ali i čuvanje tradicije proizvodnje od čelika pod starim znakom i imenom.
federalna.ba