Zašto se išlo kod Schmidta i zašto štura saopćenja?
Radno je bilo proteklih dana u OHR-u. Na pojedinačnim konsultacijama bio je dio vlasti i dio opozicije.
Čović, Izetbegović, Trojka - na konsultacijama u OHR-u, svi na poziv visokog predstavnika. U jeku predizborne kampanje i već duboke političke krize. Okolnosti diktiraju teme. OHR u saopćenju izdvaja funkcionalnost države, euroatlantske integracije i potrebu ubrzanja reformi. Više detalja nema. No, kako svi pozvani pred Christiana Schmidta dolaze u roku od pet dana, praznih ruku i s teretom potpunog zastoja ključnih procesa, nazire se druga dimenzija sastanaka. Potencijalni pritisak međunarodne zajednice na političke aktere da se konačno, bez odlaganja, aktiviraju.
„Ovu seriju sastanaka koju je on održao sa visokim zvaničnicima - što političkih partija, što onih koji se nalaze u institucijama - govori da je to opet potrebna ta neka vrsta podupiranja koje je uvijek dolazilo od međunarodne zajednice. Između redaka možemo opet iščitati da domaći političari kada treba raditi i kada treba izvesti reforme - jednostavno negdje stoje. Oni su zarobljeni, a istovremeno smo i mi građani taoci njihovih međusobnih blokiranja“, kaže politička analitičarka Tanja Topić.
„Nisam siguran da se ovo moglo podvući pod širi naziv pritiska međunarodnih aktera da se u BiH stvari pomjere naprijed jer mislim da je i visoki predstavnik jednako tako svjestan da u momentu kada se sada formalno nalazimo u izbornoj kampanji i nema govora o bilo kakvim ozbiljnim procesima“, kaže politički analitičar Adnan Huskić.
Od aktuelne kampanje do stare blokade, izgovori se mijenjaju. A, ozbiljni procesi još čekaju. Uzaludno - jer Vijeće ministara BiH niže samo tehničke sjednice, Zastupnički dom razmatra stare materijale, a Dom naroda čak ni toliko jer ni za redovnu, a ni za hitnu sjednicu uslova nema. Evropski put stopiran, NATO marginaliziran. Sve zajedno čini dugu listu neuspjeha.
„Domaći političari sami neće ništa uraditi. Sve procese će blokirati, a kada odluku donese visoki predstavnik ili neko iz međunarodne zajednice, onda se to tumači kao udar na demokratiju, nepostojanje elemenata unutrašnjeg pluralizma i participacije. Mislim da se stalno vrtimo u tom začaranom krugu gdje svi očekujemo da neko drugi donese rješenja“, dodaje Topić.
Iako je evidentno da sami do rješenja ne mogu, međunarodna zajednica potencira unutrašnji dogovor. Tako učesnici sastanaka u OHR-u nisu dobili ništa više od prilike da razmijene stavove.
„Mislim da je ovo što visoki predstavnik čini samo pokušaj da se na neki način zadrži makar neka vrsta atmosfere ili ambijenta koji bi trebao da uzme zamaha vjerovatno pred kraj ove godine nakon što sve ono što se tiče izbora i formiranja vlasti na lokalnom nivou zaključi, a što bi BiH trebalo da vodi naprijed“, dodaje Huskić.
Pritisak, prilika za izlazak iz krize ili tek konsultacije bez zaključka, dogovora i rješenja? Suština ostaje iza zatvorenih vrata OHR-a, a bh. liderima opomena više da institucije moraju biti funkcionalne, procesi otkočeni i reforme ubrzane. Trend propuštanja prilika šteti državi i trajno narušava povjerenje građana.
federalna.ba