Zašto Schmidtova odluka ima više podrške američke strane nego EU

Christian Schmidt iskoristio je Bonske ovlasti i nametnuo izmjene Izbornog zakona i Ustava entiteta F BiH, u izbornoj noći, za koje je najavio da će spriječiti blokadu formiranja vlada. Analizirali smo da li i koliko ova odluka diktira politički odnos ili utjecaj Amerike i Velike Britanije sa jedne i Europe s druge strane na Bosnu i Hercegovinu.

 Visoki predstavnik u BIH, je taj koji je odlučio, a podržala su ga veleposlanstva SAD-a i Velike Britanije. Iz Delegacije EU priopćenje koje po sadržaju nije potpora, ali jasno je stavljeno do znanja da EU institucije nisu ni bile uključene, niti su podržale odluku. Da li Schmidt prestaje biti njemački visoki predstavnik i postaje američki komentira urednik portala Politika.ba Sead Numanović:

„Njemačka vlada podržava Schmidta kao Visokog predstavnika, ali je to na neki način polovična podrška jer se trenutno ne izjašnjavaju, što je jedna vrsta otklona od njegove zadnje odluke“.

Sjedinjene Američke Države sve snažnije podržavaju OHR. U stopu ih prati Velika Britanija. Njemačka je poslala svoje vojnike. Službeni Berlin, nadalje, uradio je - kada su sankcije u pitanju - sve što je mogao. Stavljanje na "crnu listu" pojedinaca nadležnost je samo EU, a za to nema konsenzusa. SAD i Velika Britanija nameću sankcije, pojašnjava Numanović.

„Ne mogu stranci trpiti dva, tri , četiri fronta u Europi. BiH će biti suočena sa sve većim pritiskom. Ministarstvo finansija SAD-a na dnevnoj bazi stavljaju zvaničnike na crnu listu“.   

Dok se  broje izborni rezultati podsjećamo da ljudi ne razumiju ili su zaboravili, osovina američke politike u BiH zadnje tri decenije jeste Vošingtonski sporazum. On je temelj svega - mira u BiH, Dejtona, postojanja BiH. Ako bi se on srušio, sve ostalo bi otišlo u vraga!, kaže Numanović.

„Vašingtonski sporazum je zamišljen kao generator stabilnosti Federacije BiH i napretka Bosne i Hercegovine. Očigledno je napor međunarodne zajednice, primarno SAD-a preko OHR-a, da se stvari malo relaksiraju i da se otvori prostor za pluralizaciju unutar hrvatskog političkog korpusa“.

Nažalost sve to pokazuje otvorenost BiH vanjskim utjecajima, kaže analitičar Adnan Huskić, napominjući da ostaje kategorija s kojom treba računati i s kojom treba biti vrlo pažljiv.

„Šta ako dođe do promjene ključnih aktera, skrenuo bih pažnju na neki način da se olako odbacuje partnerstvo sa Sjedinjenim državama, bez da se ima ideje ko će to partnerstvo zamijeniti ko će popuniti prazan prostor kad SAD tu više ne bude. Treba pažljivo posmatrati i vidjeti šta su interesi BiH u ovom trenutku. Očuvanje stabilnosti treba da bude primarni  razlog kad s e priklanjamo jednoj, drugoj ili trećoj strani“ poručuje Huskić.