Zašto je (i da li je) Sanna Marin izgubila izbore u Finskoj?

Sanna Marin je bila najpopularniji premijer Finske u ovom stoljeću. Hvaljena je zbog načina na koji je vodila zemlju u vrijeme pandemije Covida 19 i što je uz ogromnu podršku dovela Finsku do pridruživanja NATO-u. Na izborima u nedjelju, njena Socijaldemokratska partija lijevog centra (SDP) povećala je svoj udio glasova i broj zastupnika. Ipak, ona i SDP su poraženi – a Finska ide udesno.

Lider konzervativne Nacionalne koalicione stranke (NCP), Petteri Orpo, vjerovatno će biti sljedeći premijer. I dok je moguće da će u konačnici formirati koaliciju sa SDP-om, možda će prvo pokušati formirati vladu s krajnje desnom finskom strankom, koja je imala najbolji izborni rezultat ikada.

Zašto je Marin izgubila?

Nije to zbog procurjelog videa o njenom plesu koji je potaknuo test na droge (koji je prošla): iako je ta priča privukla ogromnu međunarodnu pažnju, ni ona – ni lažna naknadna pitanja o Marininom karakteru – nisu bila odlučujuća karakteristika kampanje. „To je učinilo njene obožavaoce više entuzijazističnima, a njene neprijatelje kritičnijim“, kaže Jon Henley, dopisnik Guardiana za Evropu. “U najboljem slučaju, to je samo naglasilo razlike.”

Po nekim mjerama, Marin i SDP su prošli prilično dobro: da vladajuća stranka poveća svoj udio glasova je neuobičajeno u Finskoj, a Sannina lična popularnost bila je središnji dio njihovog obraćanja biračima.

SDP je dodao tri mjesta, ali su NCP i „Finci“ dobili 17 u finskom parlamentu od 200 mjesta. U međuvremenu, došlo je do kraha u glasanju za manje stranke u koaliciji orijentisane ka ljevici. Iako je ruska invazija na Ukrajinu veliki problem u Finskoj – i razlog za njeno članstvo u NATO-u – to nije bila tačka neslaganja na izborima. Umjesto toga, dok je Marin krenula ulijevo kako bi ojačala podršku SDP-a, desnica se uspješno naginjala zabrinutosti zbog rastućeg državnog duga Finske i uvjerila glasače da je vrijeme za smanjenje socijalnih programa kako bi se stanje izbalansiralo. “Nakon pandemije i rata, ekonomija se vratila u prvi plan”, kaže Henley.

Ko je Petteri Orpo?

"Vidio sam da je neko tweetovao da se svijet vratio u svoje prirodno stanje nesposobnosti da prepozna finskog premijera u gomili", kaže Henley. “On nije baš harizmatičan lik.”

No, iako je malo vjerovatno da će Orpo postići status međunarodne političke rock zvijezde, na njega se gleda kao na umjerenu i iskusnu ličnost, a kada je ekonomija u pitanju on je čovjek kome se vjeruje. Ovaj 53-godišnjak vodi NCP od 2016. godine, bio je potpredsjednik vlade između 2017. i 2019. i obnašao je nekoliko vladinih ministarstava, zadobivši pohvale za postupanje s desetostrukim povećanjem dolazaka tražitelja azila u 2015. godini.

Obećao je da će smanjiti potrošnju na naknade za nezaposlene i druge socijalne programe kako bi omogućio smanjenje poreza. “Bio je vrlo jasan da neće promijeniti stav prema Rusiji – to je bila prva stvar koju je rekao u svom pobjedničkom govoru”, kaže Henley. “Ali ključno pitanje o smjeru njegove vlade je s kim ide u koaliciju.”

 Šta će se dalje događati?

Prema sistemu proporcionalne zastupljenosti u Finskoj, najveća stranka dobija prvu priliku da pokuša formirati vladu, što je proces koji bi mogao potrajati sedmicama. Orpo će ove sedmice poslati upitnike drugim stranama kako bi pronašao prostor za dogovor. Očekuje se da će početi traženjem podrške od Finaca, krajnje desničarske stranke čiju je popularnost pojačala zabrinutost zbog inflacije i tvrdnje da je za problem kriva prekomjerna imigracija izvan EU.

Međutim, put Finaca u vladu nije jednostavan. Dva moguća koaliciona partnera, Zeleni i stranka Centar, odbacili su u ponedjeljak ulazak u bilo kakvu koaliciju, objavio je Helsinki Times. Ostale manje stranke rekle su da se neće pridružiti koaliciji čiji su dio Finci, dok su oni umjereniji u redovima Orpove stranke suzdržani da im se prave ustupci. „NCP i Finci se skoro pa slažu po pitanju ekonomije“, kaže Henley. “Ali oni imaju ogromne ideološke razlike oko Evrope, klimatskih promjena i migracija.”

Moguće je da će se Orpo okrenuti Marin i SDP-u – ali toj koaliciji bi i dalje bila potrebna podrška još dvije manje stranke čak i za većinu od nekoliko mjesta. „U kom se god pravcu Orpo okrene, formiranje vlade će biti teško“, kaže Henley.

Šta nam to govori o smjeru evropskog puta?

Rezultat "odražava nešto što izgleda kao da postaje opći trend", kaže Henley. “Desnica je prošle godine dobro prošla u Švedskoj, a čini se da će tako biti i u Španiji i Poljskoj ove godine. Radi se o brizi nakon pandemije i ekonomiji koja nadmašuje sve ostalo.”

U isto vrijeme, klasične stranke lijevog centra vide da se njihov udio glasova drži iznad katastrofalnih nivoa, “ali to se mora staviti u kontekst onoga gdje su bile prije jedne decenije”, kaže Henley. “Imaju otprilike upola manju podršku koju su imali.” To je dio opće tendencije da se evropska politika fragmentira – iako je utjecaj ovog fenomena donekle maskiran u Velikoj Britaniji i SAD-u njihovom situacijom postizbornih sistema.

„U finskom parlamentu sada ima 10 stranaka; u Holandiji ih ima 13,” kaže Henley. “Velike stranke lijevog i desnog centra koje su dominirale politikom nakon Drugog svjetskog rata više nisu u toj poziciji. I čini se da je njihova sposobnost da preokrenu taj trend ograničena.”

federalna.ba/The Guardian