Zašto bih dijete izlagao mogućnosti da se razboli kad mogu to spriječiti vakcinom?!

Rukovodilac Službe specijalističke ambulante iz pedijatrije u Domu zdravlja Doboj dr. Slaven Krajina dobro je poznato lice svih dobojskih roditelja koji skupa sa svojim mališanima rado dolaze u njegovu ordinaciju po pomoć, podršku, informaciju i na redovnu vakcinu. U velikom intervjuu za web stranicu www.unicef.ba dr. Krajina daje bitne odgovore na pitanja vezana za imunizaciju s akcentom na vakcinaciju protiv velikog kašlja, objašnjava šta djeca i roditelji dobijaju vakcinacijom, a šta gube nevakcinisanjem, kako prepoznati simptome i koji su najveći rizici velikog kašlja, među kojima su teške komplikacije, pa nažalost i smrtni ishod. Dr. Krajina objašnjava zbog čega je vakcinisao svoje dvije starije kćerke te da jedva čeka da vakcinom protiv velikog kašlja vakciniše najmlađu, a otkriva i tajnu velikog stepena procijepljenosti djece u Doboju.

Zbog čega se neki roditelji danas odlučuju da ne vakcinišu djecu?

KRAJINA: Ima više kategorija. Neki osjećaju strah, i normalno je da strah od nečeg što je racionalno može da postoji, to je opisano i u psihologiji. Nepovjerenju u vakcine ipak je najviše doprinijela Wakefieldova studija koja je tvrdila da MMR vakcine izazivaju autizam, bila je provedena na jako malom uzorku, nije kvalitetno urađena, djeca su već imala neke tegobe…, ali je najviše poljuljala povjerenje i nanijela najviše štete za suvremenu medicinu. To je jedna od najvećih prevara u savremenoj medicini. Bude mi prilično žao kada vidim da pojedini kolege savjetuju da roditelji ne vakcinišu djecu dok ne prohodaju, i takvi kolege jednostavno nisu ni pročitali tu studiju niti imaju pojma šta je Wakefield tvrdio o tome. Tako da mislim da je možda najveća vaga do vakcine, upravo taj strah od MMR vakcine. Onda se to jednostavno prelijeva na revakcinu kada djeca treba da prime Pentaxim sa 18 mjeseci. Neki ako nisu djecu vakcinisali do godine starosti, smatraju da je dijete već “odskočilo”, da ima dobar imunitet, ili da ga ne treba revakcinisati s 18 mjeseci. Što naravno nije tačno, jer da bismo imali dobar kolektivni imunitet, obuhvat vakcinacijom treba da bude iznad 95 posto. Iz tog razloga je bitno da sva djeca budu vakcinisana po vakcinacionom kalendaru.

Kakva je situacija kada je u pitanju procijepljenost u Doboju gdje vi radite?

Mislim da mi na koncu i pored spomenutog nepovjerenja ipak dobijamo bitku. To svjedočim iz svog dispanzera gdje imamo stvarno dobar obuhvat vakcinacije, posebno sa MMR vakcinom, upravo zbog toga što svakodnevno razgovaramo sa roditeljima. Obuhvat zavisi od godine do godine, i nešto manji obuhvat imamo kad su u pitanju djeca rođena 2021. jer je tada bio COVID-19, ali sva druga godišta imamo oko 90 posto obuhvat vakcinacijom sa prvom dozom što je pozamašan obuhvat u odnosu na neke druge, čak i veće sredine. Imamo odličan odziv i sa elektivnim vakcinama koje nisu obavezne, kao što je vakcina protiv pneumokoka koju mi dajemo elektivno i koju je i pored činjenice da je roditelji kupuju, primilo više od 100 djece. Smatram to ličnim uspjehom, i uspjehom mojih kolegica i kolega, kao i sestara.

U čemu je tajna vaših dobrih dobrih rezultata?

Najvjerovatnije zbog toga što smo pristupačni pacijentima. Trudimo se da ako je neko usput došao da pita za vakcinu, i ako je dijete zdravo, mi preporučimo roditelju da dijete odmah vakcinišemo i obično tako i bude. Tajna je u povjerenju na nivou ljekar-pacijent koje se mora izgraditi, i da vam ljudi vjeruju. Ključ je dakle u povjerenju i razgovoru, jer vi morate odvojiti dovoljno vremena za pacijente. Posebno za one koji su vam na granici, pa čak i neke koji direktno odbijaju, morate da razgovarate sa tim ljudima. Potrebno je da im objasnite šta dobijaju vakcinisanjem, a šta gube ako ne vakcinišu svoju djecu.

Šta dobijaju, a šta gube?

Odgovor je krajnje jasan – dobijaju prevenciju od zaraznih bolesti koje mogu izazvati teške komplikacije i u najtežem slučaju smrtni ishod, što smo svjedoci situacije u Mostaru. Ne možemo naravno osuditi roditelje preminulog djeteta koje još nije bilo u starosnoj kategoriji da se vakciniše protiv velikog kašlja, ali vakcinisanjem ostale djece i dobrim obuhvatom suzićemo mogućnost da obolijevaju najranjiviji i oni iz najmlađih dobnih skupina. Krajnji odgovor na pitanje šta gube nevakcinisanjem djeteta je također krajnje jasan – ako ne vakcinišemo djecu, u većoj su mogućnosti od obolijevanja, teških komplikacija i smrtnog ishoda.

Da li ste vi vakcinisali svoju djecu, da li ste možda i sami nekada oklijevali?

Redovno sam vakcinisao svoje dvije kćerke koje imaju 10 i šest godina, a nedavno sam dobio i treću kćerku koju također namjeravam vakcinisati u skladu s kalendarom vakcinacije. Jedva čekam da napuni dva mjeseca da joj možemo dati vakcinu protiv velikog kašlja kako bi bila zaštićena. Napomenuo bih da imam dijete sa teškom alergijom na hranu, ima anafilaksu na orašaste plodove i kikiriki, prerasla je alergije na mlijeko i jaja, i vakcinisana je po kalendaru vakcinacije. Moram biti iskren, i ja sam se plašio da bi mi dijete moglo dobiti tešku alergijsku reakciju, ali smo se o svemu dodatno informisali i vakcinisali je. Namjeravam dvije starije kćerke vakcinisati i elektivnim vakcinama protiv pneumokoka, protiv variccele, svega onog što je dostupno. Jer, zašto bih ja dijete izlagao mogućnosti da se razboli ili dobije neki teži oblik bolesti koje su potpuno preventabilne vakcinacijom? Važno je da i kolege s kojima radim i ja imamo također jednoglasan stav, troje nas je u dispanzeru i svi smo vakcinisali djecu. Kolegica Ivana vakcinisala je kćerke koje su u toj uzrasnoj kategoriji vakcinom protiv HPV-a, bratovu kćerku sam vakcinisao, kada mi najstarija kćerka dostigne tu dobnu kategoriju vakcinisaću i nju protiv HPV-a. Kada pacijenti vide da sam i ja vakcinisao svoju djecu, tu mi niko ne može konfrontirati jer moje dijete je za mene svetinja. Ako sam ja vakcinisao svoju djecu – to ti je najbolji odgovor.

U pripremi za intervju ste kazali da je osim u ordinaciji, o značaju imunizacije važno govoriti i u slobodno vrijeme, i ponuditi roditeljima informacije…

Neki dan sreo sam dobrog prijatelja za kojeg sam prelistavajući kartone primijetio da je jedno dijete u potpunosti vakcinisao, ali da drugo nije. Pitam ga da li je odlučio da vakciniše i drugo dijete, i on mi kaže kako ne želi. Upitam ga “Da li to znači da ti jedno dijete voliš više, a ovo drugo koje ne želiš vakcinisati manje?”. Ponekad mi nisu opravdani i jasni takvi stavovi jer medicina je krajnje jasna i decidna, i ne mogu da vjerujem da u 21. vijeku pravimo pitanje oko nečega što je davno ustanovljeno, što ima jasne postulate. More je neprovjerenih informacija od ljudi koji to rade zbog ovih ili onih pobuda, ljudi su izmanipulisani i nažalost neki od njih gube povjerenje u zdravstveni sistem. Ja radim isključivo samo zbog jednog, a to je dobrobit i zdravlje i promocija javnog zdravlja svakodnevno. Što kroz ambulantu, što zbog društvene mreže, na porodičnim okupljanjima… Na svakom koraku promovišem javno zdravlje, uključujući i vakcine. Kada je došla vakcina protiv COVID-19 mnogi su me pitali kojom vakcinom da se vakcinišu. Kažem im “Uzmi prvu koja je dostupna!” I ja sam se vakcinisao prvom dostupnom vakcinom. Vakcine su sigurne, provjerene i zaista djeluju.

Koliko je važno direktno ići prema roditeljima i povećati dostupnost?

Dostupnost je uz povjerenje ključ uspjeha rješenja da bismo imali dobar obuhvat vakcinacijom. Mi također apelujemo i pozivamo na sve moguće načine. Naše sestre svakodnevno telefonski pozivaju one koji su redovni, i one koji su propustili vakcine. Isto tako pozivamo i putem društvenih mreža i medija, pa smo nedavno objavili poziv da se djeca 2021. godište jave za revakcinu sa Pentaximom kada je u susjedstvu izbila epidemija sa velikim kašljem. Zaista stojimo na usluzi, jer jednostavno moramo biti dostupni roditeljima i maksimalno olakšati proces. Trudimo se da pred upis u kolektiv nadoknadimo vakcine koje su djeca propustila, čisto da dijete ne ide nezaštićeno. Napomenuo bih i da je vakcina u BiH zakonom propisana kao obaveza, i mi svi kao zbamo šta su naša prava, ali malo znamo šta je obaveza. Vakcina nije stvar izbora, bar ne u našoj zemlji. Jedno vrijeme bila je stvar izbora u Italiji, ali kada je došlo do izbijanja epidemije ponovo su uveli obavezu vakcinisanja. Probajte u Njemačkoj upisati dijete u kolektiv ili školu ako nije redovno vakcinisano – nećete uspjeti. A primaju daleko veći broj vakcina nego je to kod nas.

Zbog čega je, uz ostale, važno da djeca dobiju Pentaxim vakcinu?

Pentaxim je petovalenta vakcina i mi je dajemo već dugo, s tim da je prije bila u jednom drugačijem obliku, a sada je pročišćenija, bolja i suvremenija. To je vakcina koja djecu štiti od difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize i hemofilusa influence. Treba naglasiti da je jako bitno da djeca budu redovno vakcinisana, ako se posjeku na hrđav ekser ili nešto slično da budu zaštićena od tetanusa što je jako bitno. Izbijanje epidemije velikog kašlja u susjedstvu i tragični slučaj u Mostaru su pokazali koliko je važno i da su djeca vakcinisana protiv velikog kašlja. Dječiju paralizu smo eradicirali na našem području, i pojedine bolesti je moguće eradicirati, međutim veliki kašalj koji je bakterijska infekcija nažalost ne možemo eradicirati i zbog toga je potrebno zaista da obuhvat vakcinacijom bude što veći. Ne smijemo zaboraviti da ako je dijete uredno vakcinisano Pentaxim vakcinom, zaštita traje šest godina nakon posljednje doze i kasnije titar pada, ali što je starija dob, manja je mogućnost komplikacija i nažalost smrtnog ishoda. A najranjivija skupina je do godinu dana, odnosno ispod šest mjeseci, i zbog toga je bitno da se vakcinišemo Pentaxim vakcinu.

Neki protivnici vakcinisanja tvrde kako je djetetu od dva mjeseca previše odjednom dati “pet vakcina u jednoj”…

To nije tačno. Na primjer, kada se ubodete na najobičniji trn, unijeli ste više antigena nego što ih ima u vakcini protiv TBC-a ili Pentaximu. Mi smo svakodnevno okruženi šumom virusa i bakterija i naš imunološki odgovor može to dovoljno dobro da procesuira, tako da apsolutno nije tačno da je prevelik broj izazivača bolesti u toj vakcini. To su oslabljeni izazivači bolesti, tako da je to potpuno netačno.

Koji su neželjeni efekti Pentaxim vakcine?

Što se tiče neželjenih reakcija na vakcinu, to može da bude crvenilo, otok i bol na mjestu samog uboda, što se rješava sa hladnom oblogom, sad imamo i suvremene flastere koji se mogu nalijepiti i hlade mjesto uboda. I najčešće neki analgetik, savjetujemo Paracetamol sirup ili čepiće u adekvatnoj dozi. Neželjene reakcije očekujemo unutar dva dana od cijepljenja, poslije toga više ne. Ako se temperatura ili nešto slično javi poslije trećeg dana od vakcine – uzrok treba tražiti u nećemu drugom, a ne u vakcini.

Naspram toga, koje su moguće posljedice velikog kašlja?

Moguć je smrtni ishod ili komplikacije. Neurološke komplikacije, ali i one koje se najčešće mogu desiti jeste bronhopneumonija ili upala pluća povezana sa samim izazivačem velikog kašlja, ili neke druge superinfekcije. Veliki broj djece ispod šest mjeseci završi na jedinicama intenzivne njege zbog kiseonične potpore, moguće su neurološke komplikacije, upala mozga, trajno oštećenje mozga, prolazno sljepilo, ili u najtežim slučajevima SIDS – sindrom iznenadne smrti djeteta.

Koji su simptomi velikog kašlja?

Simptomi velikog kašlja idu u kroz tri stadijuma. Prvi stadijum koji traje do 7 dana naziva se kataralni stadiji, koji liči na bilo koju drugu respiratornu infekciju; sekrecija iz nosa ili zapušen nos, odbijanje obroka, razdražljivost i obično nije praćen povišenom tjelesnom temperaturom. Drugi stadij naziva se paroksizmalni stadij i traje u prosjeku 3 do 4 sedmice, praćen je tipičnim paroksizmalnim kašljem koji se javlja u salvama i ponavlja 5 do 10 puta uz tipičan zvuk po kojem je bolest i dobila ime. Treći ili stadij rekovalescencije je period oporavka.

Protivnici vakcinacije kao “argument” često potežu pitanje “Kad je nauka toliko napredna, zašto nemamo vakcinu protiv raka?”. Imamo li vacinu protiv raka?

Naravno da imamo. Treba napomenuti da mi imamo dostupne sigurne vakcine koje preveniraju razvoj kancera, kao što je HBV vakcina koja štiti od hepatitisa B. Kaže se da svaka osoba koja se zarazi sa hepatitisom B, ako živi dovoljno dugo, ima mogućnost da razvije karcinom jetre, hepatocelularni karcinom. Ta vakcina je uvedena još 90-ih godina i prevenira hepatitis B, a samim tim i kancer. Dostupna je i spomenuta HPV vakcina protiv humanog papiloma virusa koji je jedan od najčešćih izazivača kancera grlića maternice i vodeći uzrok smrtnosti kod žena. Treba dakle naglasiti da ipak postoje vakcine koje osim od zaraznih bolesti, mogu da kroz zaštitu od zaraznih bolesti štite i od posljedičnog nastanka kancera.

Možete li nakon svega, kao stručnjak vjerovati da danas, u 21. vijeku, morate objašnjavati neke stvari koje su odavno trebale da se podrazumijevaju?

Nažalost da, to je naša surova realnost ali mi jednostavno moramo svaki dan da ponavljamo jedne te iste stvari. Pandemija je pokazala da imamo jednu šumu poluinformacija i neprovjerenih informacija, ali da je opet presudna riječ provjerenih ljekara koji propagiraju utemeljene i naučno dokazane fakte i činjenice. Moramo ponavljati, ali ako govorimo generalno o vakcinama, ko se dvoumi oko nekih stvari možda se neće na prvom koraku odlučiti kada im mi predložimo vakcinu, ali na drugi ili treći ipak će se odlučiti i izabrati pravu odluku, a to znači vakcinisati svoje dijete. Kada smo imali skoro epidemiju morbila, to je najbolje pokazalo da su mnogi koji su bili “na vagi”, pa čak i neki koji su bili čvrsto odlučili da ne vakcinišu djecu sa MMR vakcinom, na kraju vakcinisali djecu. Mislim da treba ponavljati i govoriti svakodnevno o tim stvarima kako bismo imali bolje javno zdravstvo, a samim tim i bolji kvalitet, skrb, zdravije potomstvo i zdravu budućnost.

federalna.ba/AA