Žablja vs. ptičja perspektiva

Odnos prema prošlosti, historiji, drugima, povlači za sobom i pitanje subjekta, njegovog identiteta i raspadanja.  To su oduvijek teme književnosti kojoj je prošlost prostor iščitavanja i reispisivanja. Odnos književnosti, historije i historiografije i važnost čuvanja pamćenja teme su Art kvarta.

„Historija i historiografija, kao razmišljanje o historiji kao nizu događaja, bave se zajednicama, kolektivima. Književnost se uvijek bavi pojedincima i piše se iz žablje perspektive, a historija se piše iz ptičje perspektive“, kazao je književnik Dževad Karahasan.

Kritička književnost, kaže Karahasan, ogleda se u tome što književnost ne vjeruje u vrijednosti po sebi. Navodi Homerov odnos prema Ahileju. Nacionalnog heroja ne predstavlja takvim dok se iživljava na lešu pobijeđenog neprijatelja, već on postaje heroj tek onda kada osjeti stid zbog počinjenog. Najplemenitiji junak epa biva Hektor, pripadnik neprijateljskog naroda.

„Problem ideologija je u tome što one ozbiljno vjeruju da je pripadnost bit ljudskog postojanja, temeljni kriterij, a književnost zna da su to djela. Vrijednost onoga što činite je temeljni kriterij. Koliko god vi bili 'moji', ako radite gadosti, vi ste gad. Koliko god vi bili 'tuđi', ako radite dobro, vi ste dobri“, istakao je Karahasan.

I materijalno i nematerijalno naslijeđe dio su kulture sjećanja kojoj se mora pristupati sistemski i koja mora imati podršku države, ne samo kroz finansiranje, već i odlučivanje o tome kakav sistem vrijednosti promovišemo. Vrijeme je da odlučimo izaći iz figure žrtve, ne gledati na prošlost kao na događaje po sebi, već je komunicirati s onim šta je čovjek danas i šta je svijet danas.

federalna.ba