Prisilni maloljetnički brakovi - kazneno djelo pod velom tradicije
Bosna i Hercegovina prepoznata je kao zemlja porijekla, odredišta i tranzita žrtava trgovine ljudima. Podaci pokazuju da je u posljednjih 10 godina sve više maloljetnih osoba koje se koristi za seksualna iskorištavanja, prosječenje i ugovorene brakove. Budući da se najviše radi o romskoj populaciji, državne institucije takve postupke svrstavaju u običajna prava, a ne u krivična djela i kršenja dječjih prava.
Za roditelje romske populacije ugovoreni brakovi u maloljetničkoj dobi su svakodnevica. Sklopiti brak u dvanaestoj ili trinaestoj godini sasvim je normalno - kažu nam u neformalnom razgovoru, no kada će sklopiti brak ne odlučuju mladenci već roditelji koji, osim što određuju sve pojedinosti, određuju i ženika. Pred kamerama o ovome, ipak, nisu htjeli govoriti. A mnogo je onih koji žele i imaju potrebu razgovarati s njima.
“Moramo neprestano raditi na edukaciji svih nas i ući u romske populacije i objasniti im da ne mogu prodati svoje dijete, da je to teško kazneno djelo. Ponekad naiđemo na nerazumijevanje baš kod tih osoba, roditelja koji prodaju dijete - oni misle da je to normalno”, kaže Ivan Milićević, kordinator tima za borbu protiv trgovine ljudima HNK-a.
No, nije potrebno raditi samo na edukaciji Roma već i edukaciji nadležnih institucija koje, kako kazuju iz Udruženja “Novi put”, ugovorene maloljetničke brakove romske populacije identificiraju najčešće kao običajno pravo i tradiciju.
“Vlastima u Bosni i Hercegovini u svim relevantnim međunarodnim izvještajima koji se bave problemom trgovine ljudima spočitava se upravo to da se iskorištavanje romske djece, uključujući i sklapanje dječijih brakova, zapravo karakteriše kao tradicija romske zajednice, kao običajno pravo, a ne kao kršenje dječjih prava”, ističe Abida Pehlić, predsjednica Udruženja “Novi put” Mostar.
Djeca od svoje najranije dobi usvajaju ponašanje svojih roditelja, no problem je mnogo kompleksniji, a nazire se i u samim uvjetima u kojima pojedinci budu prisiljeni prodati svoje dijete ili loše uvjete koriste kao alibi za to. Stoga, kazuje psiholog Marko Romić, sustavni problemi moraju se sustavno i rješavati.
“Ovo je društvena situacija u kojoj ne treba nikakva specijalna pamet. Treba poći od sebe i vidjeti šta ja želim za sebe kao otac, šta želim za svoju djecu, i to isto dati njima, odnosno, pomoći da imaju i oni. Pokazujemo premalo volje i interesa da uopće radimo nešto s njima osim da im damo pola marke kad ih vidimo na cesti”, naglašava Romić.
Bosna i Hercegovina, prema podacima o trgovini ljudima iz 2021. godine, ima 61 žrtvu, od kojih su 54 maloljetne. Posebno zabrinjava nepoznanica o onim žrtvama koje nisu identificirane. Problemi s kojima se romska populacija suočava i dalje se drže postrani, a svijesti javnosti i vlasti manjka. Iako Bosna i Hercegovina ima dobre zakone, oni se ne provode na ispravan način, pa iz dana u dan najviše stradaju djeca.
federalna.ba