Za FR Vujović: Putin će ovim potezom ojačati NATO

Kakve implikacije ruske invazije na Ukrajinu mogu biti za države Zapadnog Balkana koje su pod posebnom lupom ruskog interesa, za Radio Federacije komentira politički analitičar i predsjednik Centra za monitoring i istraživanje Zlatko Vujović.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin pokrenuo je 24. februara vojni napad na Ukrajinu i upozorio druge zemlje da će svaki pokušaj ometanja ruske akcije dovesti do posljedica koje nikada ranije u istoriji nisu vidjele. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski proglasio je 24. februara ratno stanje u cijeloj zemlji. Ovo je, zaista, prelomna tačka nakon koje ništa više neće biti isto ne samo u Evropi nego i na Zapadnom Balkanu. Da li se može početi govoriti o konačnom stvaranju novog svjetskog poretka?

„Da li je to novi svjetski poredak, ne bih mogao reći, ali mogu reći – da ništa neće biti isto kao što je bilo prije napada Rusije na Ukrajinu. Iz prostog razloga što taj potez, koji je bio radikalan i koji predstavlja kršenje međunarodnog prava s namjerom jedne vrste genocida nad ukrajinskim narodom. Naime, namjera Putina, makar ono što je javno rekao u svom govoru – jeste brisanje ukrajinske nacije! Vidimo to radi bombama, likvidacijom, eliminisanjem Ukrajinaca, ali također i pokušajem uništavanja i kulture i identiteta jednog naroda. Ljudi su mislili da su ta vremena prošla, makar u Evropi, tako da je to potaklo cijeli niz drugih procesa - snažnjenje jedinstva Evropske unije i NATO-a, izdvajanje ogromnog novca, a vidimo i da polako nestaju zahtjevi za neutralnošću. Ako, recimo, Finska i Švedska prelome i odluče postati članice NATO-a, dvije neutralne zemlje će postati dio vojnog bloka, a ako to budu pratile i neke druge zemlje, onda možemo govoriti da nestaje, u operativnom smislu, neutralno vojnih zemalja koje služe kao zone odvajanja dva suprotstavljena vojna bloka. Znači, više Rusija neće moći imati poziciju koju ima sad i vjerovatno će to utjecati na njenu daljnju radikalizaciju, sve veće pozicioniranje kao jedne otpadničke zemlje koja će biti spremna da preduzima svaki mogući scenario, ne obazirući se da li je ono u skladu s međunarodnim pravom.“

Da li je invazija Rusije na Ukrajinu veliki izazov za sve globalne činioce, te da li će utjecati i na nove politike NATO-a?

„Apsolutno da! Zato što Rusija pokušava svijet vratiti nekoliko vijekova unazad, gdje se smatralo potpuno legitimnim i legalnim da se određene politike vode ratom. Znači, vođenje rata u konkretnom slučaju je nekada bilo i legitimno, ali imamo sad situaciju da u sadašnjem poretku jedna supersila, koja ima nuklearno naoružanje, smatra da je potpuno prihvatljivo da ona osvoji drugu zemlju. To je nešto sa čim se nismo suočavali jedno vrijeme. Bilo je vojnih intervencija, nisu one bile uvijek u skladu sa međunarodnim pravom. Ali, već duže vrijeme nije bilo vojnih akcija koje imaju za cilj aneksiju, okupaciju i intergraciju nezavisnih država unutar teritorija druge države. Tako da će to proizvesti, da tako kažemo, zemljotres na međunarodnoj sceni i naravno da će utjecati na pregrupisavanje vojnih snaga. Zemlje će se osjećati ugroženo i tražit će nova savezništva. Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati, ali definitivno zapadni blok zemalja će biti mnogo snažniji, ujedinjeniji i vojno obimniji, jer će se veći broj zemalja pridružiti tom bloku.“

Hoće li ova ruska invazija promijeniti politike Zapada prema Balkanu? Koje su implikacije na Zapadni Balkan?

„Ono što znamo i što možemo da pretpostavimo jeste da će Rusija, u cilju ublažavanja pritiska zbog njene intervencije u Ukrajini, pokušati da destabilizuje neke druge teritorije, prije svega, mislim na Zapadni Balkan. Ukoliko bi eventualno Rusija okončala ovu invaziju na za nju povoljan način, bilo bi za očekivati da bi slične intervencije uslijedile u Moldaviji, gdje se već nalazi ruska vojska u nekim regionima, ali također i u Gruziji, gdje je već 2008. godine bila intervencija Rusije koja priznaje kao nezavisne nekoliko regiona ove zemlje, Abhaziju i Osetiju. Tako da u ovoj situaciji Zapadni Balkan ne bi bio mimoiđen. Već bi Rusija, koristeći svoje proksije, svoje saveznike, one koji rade u njenom interesu, prije svega, u Srbiji, bh. entitetu Republici Srpskoj i Crnoj Gori, pokušala da ih iskoristi kako bi destabilizovala region pa i izazvala konflikte. Ja u ovom slučaju definitivno ne bi isključio nijedan scenarij, jer što se Rusija nalazi u bezizlaznijoj situaciji, to je ona spremna za radikalnije poteze. U Crnoj Gori se pokušavaju izazvati protesti, zatim i sukobi kako bi se pokušala sačuvati proruska vlada i upravljanje bezbjedonosnim sektorom. Slična situacija je i sa Bosnom i Hercegovinom. Vidjet ćemo koliko je Dodik pod kontrolom Moskve, s obzirom na to da će porasti pritisak zapadnih zemalja pa samim tim i strah tih aktera od reakcija zapadnih partnera Zapadnog Balkana. Ja očekujem da se poveća prisustvo Zapada na teritorijama bivše Jugoslavije. Prije svega, na teritoriji Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova da bi se prevenirali sukobi. Potrebna je oštra i brza reakcija koja podrazumijeva da se ubrza proces euroatlantskih integracija, u slučaju nekih zemalja članstvo u NATO-u, a u slučaju nekih drugih članstvo u Evropskoj uniji. Vidjeli smo na primjeru Ukrajine da je odlaganje nekih procesa samo dalo prostor za destabilizaciju.“

Ukoluko Rusija osvoji Ukrajinu, najranjivija tačka Zapadnog Balkana mogla bi biti Banja Luka, kazao je prije nekoliko dana predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski. Od početka ruske invazije na Ukrajinu, sve češće se u svjetskim političkim krugovima kao i javnom diskursu spominje Bosna i Hercegovina u kontekstu budućeg ukrajinskog scenarija.

„Definitivno će pokušati iskoristiti Republiku Srpsku da se eventualno izazovu sukobi na Zapadnom Balkanu. Tu, prije svega, mislim na stalno najavljivano otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine i eventualno njeno pripajanje Republici Srbiji. To je plodno tlo i očigledno postoje snažne veze ruskih obavještajnih krugova i zvanične Moskve sa Dodikom i drugim strukturama u RS-u, tako da to nije scenarij koji treba isključiti. Sve će zavisiti od pritiska SAD-a, Evropske unije i drugih zapadnih saveznika. Povećanje prisustva vojnog kontigenta u Bosni i Hercegovini je izuzetno dobra odluka, treba se poslati poruka da se neće tolerisati takvi potezi RS-a. Vidjeli smo nakon blokade vazdušnog prostora, strateški gledano, Rusija će pokušati, zajedno sa srbijanskim rukovodstvom, da uveže vezu, prije svega, pristup luci, govorim o luci u Crnoj Gori, da bi mogla obezbijediti komunikaciju i prenos vojnih efektiva. Tako da je ideja srpskog svijeta veoma živa i vidimo, na osnovu Ukrajine, da bi se takav scenarij mogao prenijeti na Zapadni Balkan.“

Njemački Die Welt se pita, da je li nakon Ukrajine, na redu Bosna i Hercegovina. Naslov članka koji razmatra mogućnost proširenja ruskih aktivnosti na Bosnu i Hercegovinu glasi: "Ovu regiju Putin već sad ima na nišanu." U tekstu, među ostalim, piše: "Za Moskvu se podrazumijeva da Beograd, zbog svoje istorije i kulture, ima pravo na sfere utjecaja na kolonije u njegovom susjedstvu. To isto pravo sebi daje i Kremlj. U konceptu poretka, nekadašnja Jugoslavija je postsovjetski prostor u malom."

„Znači, to je nešto o čemu smo mi na Zapadnom Balkanu imali priliku da saznajemo dugi niz godina i to nije ništa novo, samo što sad postaje realnije. Namjere zvaničnog Beograda i SPC-a jesu otcjepljenje Republike Srpske i njeno pripajanje Republici Srbiji, onda Sjever Kosova, ako već ne može cijelo Kosovo i Crna Gora. Tako da ne sumnjam da će određeni krugovi u Srbiji, RS-u i zvanična Moskva pokušati da naprave neki scenarij. Samo je pitanje koliko je on realan. A koliko će biti realan zavisi od odgovora Zapadnog Balkana i zapadnih partnera. Nadam se da su neke lekcije naučene iz slučaja Ukrajina, te da se neće dozvoliti destabilizacija Zapadnog Balkana.“

Hrvatski premijer Andrej Plenković je kazao: "Ova situacija jako podsjeća na Hrvatsku 1991, vrlo je to slično, samo što je invazija puno veća, napad je jači. Treba paziti na stabilnost kao i na situaciju na Kosovu, u Crnoj Gori i u BiH." Istovremeno je prosrpski, ali i proruski Demokratski front organizovao blokade saobraćajnica u Crnoj Gori, suprotstavljajući se pokušaju formiranja manjinske vlade. Povezujući početak blokada baš s početkom Putinove invazije na Ukrajinu.

„Potpuno ste u pravu, to se desilo istog dana, iako su oni odlagali očigledno očekujući napad Rusije na Ukrajinu i htjeli su na taj način simbolički da pokažu povezanost. Mi smo imali, istina, izuzetno male proteste podrške ruskoj invaziji. Imali smo veliki protest i povorku podrške Ukrajini, međutim, pripadnici određenih parapolitičkih, paravojnih grupacija su prisutni u Crnoj Gori. Ništa nije slučajno, jer težina riječi ovih dana u Crnoj Gori i na Zapadnom Balkanu je puno veća nego inače, jer je situacija naelektrisana. I mnogi koji su mislili da su njihovi planovi neostvarljivi, odjednom uz Rusiju vide mogućnost da se nešto kao Ukrajina desi i ovdje. Tako da je situacija jako loša za Zapadni Balkan. Bila je loša i prije, ali sve se nekako kreće u pogrešnom pravcu za sve koji su miroljubivi na ovom području.“

Dokle seže ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu? Šta bi najviše moglo destabilizovati ovaj region i na koji način?

„Rusija ulaže mnogo novca. Kada su bile prve informacije o pokušaju državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine, mnogi su to doživjeli s velikim nepovjerenjem. Međutim, kada su dokazi isplivavali i kad se pokazalo da su ruski agenti uključeni u tu akciju, ponovo je postojalo nepovjerenje u sve to, jer je gotovo bilo nerealno shvatiti i očekivati da jedna svjetska sila pokušava smijeniti vlast u jednoj zemlji, spriječiti članstvo u NATO savezu i likvidirati predsjednika jedne evropske zemlje. Ali zamislite onda koliko je bilo nevjerovatno očekivati svega prije nekoliko mjeseci i vjerovati da jedna evropska zemlja napadne drugu evropsku zemlju i to naciju od 45 miliona stanovnika sa ciljem da je okupira. Odavno je ruski novac prisutan na Zapadnom Balkanu i riječ je o ogromnim količinama novca koji ide korumpiranim liderima i za urušavanje institucija na Zapadnom Balkanu. Pokušava se stvoriti jedan sistem aktera koji može reagovati u funkciji ostvarivanja interesa Ruske Federacije i destabilizacije. Najslabije tačke su svakako Bosna i Hercegovina, odnosno postupanje Republike Srpske, a zatim Crna Gora, čiji je strateški značaj dramatično porastao ovom blokadom avioprostora zemalja Evrope i zato što je sada veoma važno da ruski saveznik Srbija dobije izlaz na more i da se na taj način može dostavljati oružje i druga roba. Prije je Crna Gora bila važna zbog pristupa ruskih brodova, sad je to dobilo dodatnu dimenziju. Očekujem da će, kad je riječ o Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, taj maligni utjecaj biti pretvoren u neku vrstu hibridnog intervencionizma i da će se pokušati utjecati sa jedne strane kroz Bosnu i Hercegovinu, a sa druge, kroz preuzimanjem kontrole proruskih snaga nad Crnom Gorom i njenim resursima, prije svega, lukama.“

Da li je invazija Rusije na Ukrajinu zapravo rat protiv Evrope ili, kako kažu vojni analitičari, zaustavljanje širenja NATO saveza?

„To su na neki način bili i ključni motivi 2014. godine kada je Janukovič pao i sva kriza je nastala zbog potpisivanja sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji Ukrajine. Znači, u pitanju je bilo širenje tržišta i stvaranje neke perspektive za članstvo u Evropskoj uniji. Tada nije bilo priče o NATO-u, ali tada je Putin odlučio da političke promjene u Ukrajini iskoristi da anektira Krim, pa da unutrašnje slabosti Ukrajine iskoristi da otvori sukobe u Donbasu i Longasku i na kraju je kontinuitet te politike rezultirao i ovim ratom. Tačno je da je cilj da se ograniči širenje NATO-a, ali također mislim da je u pitanju Putinova aspiracija da obnovi Sovjetski savez. Očigledno je da je nestalo izazova, čovjek ulazi u neke poznije godine i vjerovatno je usmjeren na stvaranje naslijeđa za koje on smatra da je adekvatno. Ali ovi potezi koje je povlačio jednostavno ukazuju da on nije svjestan uloge koju ima, niti štete koju će nanijeti, pored Ukrajine, prije svega, i svojoj zemlji. Jer ovakav primitivizam i barbarizam isprovocirao je jednu  nevjerovatnu reakciju zapadnog svijeta i drugih zemalja koji će biti poguban za Rusiju. Na kraju Sovjetski savez se raspao zato što je ekonomski bio slab. Tad je sebi priuštio neke vojne intervencije kao što je Afganistan koji su ga previše koštali. Putin je u svom prijeziru i nipodaštavanja Ukrajinaca dozvolio sebi takvu grešku da procijeni da će moći da se prošeta kroz Ukrajinu. Živio sam u Ukrajini i znam da su Ukrajinci jedan hrabar i velik narod koji neće bez borbe predati svoju zemlju. To je Putin jednostavno ignorisao i ušao je u jednu operaciju iz koje više ne može izaći kao pobjednik. I ne samo da neće zaustaviti širenje NATO-a nego će se neke zemlje, koje to nikad nisu namjeravale, poput Finske, Švedske i Moldavije, odlučiti za drugu perspektivu, jer je to jedini održiv način stvaranja efektivne odbrane koja bi mogla spriječiti potez Rusije da napadne neku drugu zemlju. Rusija je, sjetimo se, 1940. godine okupirala baltičke zenlje i napala Finsku. Stvorila je Moldaviju time što je iskoristila sukob u Drugom svjetskom ratu i otela dio teritorije Rumunije. Da ne govorim o onome što se dešavalo u skorijem periodu. Zamrznuti sukobi u Gruziji i Moldaviji,sukob u Ukrajini, gotovo puna kontrola nad Kazahstanom. Prosto, Rusija je susjed kojeg niko ne bi poželio. A to znači da je Rusija spremna na brutalna razaranja radi ostvarivanja političkih interesa. Jedini način manjih zemalja da se zaštite jeste članstvo u nekom vojnom savezu. Ukrajina nije mala zemlja, to je ogromna zemlja sa ogromnim vojnim efektivama koja je puno uložila u svoj sistem odbrane i napravila jedan funkcionalan i snažan sistem i ponovo je došla u situaciju iako je moćna zemlja s jakom armijom da bude meta napada i pokušaja okupacije. Što trebaju nakon toga očekivati neke manje zemlje kao što je Moldavija ili zemlje Zapadnog Balkana. Mislim da će cijeli zapadni i demokratski svijet imati istu ideju, što dalje od Rusije to bolje. Što prije biti član NATO saveza to bolje za bezbjednost svih zenalja.“