ZA FR Taib Spahić: Bezbjednosna situacija u BiH
Svjedoci smo tragičnih događaja u Srbiji, te činjenice da postoji veliki broj legalnog i ilegalnog oružja dostupnog osobama koje nemaju odgovarajuću dozvolu, posebno mladima i djeci. Posljednji događaji nametnuli su brojna pitanja vezana za odgoj djece, ali i odnos porodice i škole, te potrebu za boljom komunikacijom, posebno u dijelu koji se odnosi kako na ličnu tako i na opću sigurnost. O ovim temama sa profesorom doktorom Taibom Spahićem, dugogodišnjim direktorom Policijske akademije u Sarajevu i stručnjakom za bezbjednosna pitanja, razgovara Velida Kulenović.
Koliko je bezbjednosna situacija u zemljama regiona uvjetovana velikim količinama legalnog i ilegalnog naoružanja?
„U svakom slučaju posjedovanje naoružanja, ilegalno i legalno, predstavlja određeni sigurnosni problem zemalja Balkana, koje su povezane i civilizacijski i kulturološki i historijski. Tako da sve ono što se dogodi u jednoj od ovih zemalja neminovno je da će se preliti u neku drugu zemlju. Znači ti događaji su veoma prenosivi iz jedne u drugu sredinu. Posjedovanje naoružanja jeste ono što treba da nas zabrinjava, ali nije to jedino. Jer naoružanje je samo sredstvo za izvršenje nečega što neko duboko zamisli u svojoj glavi. Mi moramo da, prije svega, se borimo da naša omladina poprimi vaspitni karakter svoga obrazovanja, počevši od kuće, pa do škole, univerziteta u okviru njegove edukacijske profesije.“
Da li je rješenje povećanje broja policajaca, ispred i u školama, ili treba raditi na podizanju svijesti građana o značaju sigurnosti?
„Ja se inače protivim nekom transparentnom pojavljivanju naoružanih policajaca na ulicama. Znači, protivim se nekom uniformisanom pristupu policije u demokratskom društvu, jer to odaje faktore odbojnosti. Ali, policajci u okviru svojih redovnih aktivnosti treba da budu prisutni uvijek tamo gdje oni procjene da je najpotrebnije da tu budu. I oni će prema svojoj procjeni biti i pred vrtićem i pred školom, ali to treba u svakom slučaju prepustiti njima, a ne nekim planskim aktivnostima, da sad idemo „ad hoc“, onako svi naoružani policajci. Nema tog policajca koji može nekog sačuvati, ako je neko zamislio da izvrši tako teško krivično djelo.“
Kadrovska politika u sektoru bezbjednosti je uvjetovana složenim procedurama? Kako obezbijediti adekvatnu popunu policijskih snaga i kako obezbijediti odgovarajuća znanja za savremeno doba?
„Procedure prijema u policiju su nažalost vrlo složene, ali one su i dugotrajne. Takvi su naši zakoni i propisi koji se moraju poštovati. Mora se, prije svega, planski djelovati. S obzirom na to da je Policijska akademija Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, mi moramo posjedovati jedan plan na nivou Federacije. Plan školovanja stručnog usavršavanja i osposobljavanja policajaca, koji uključuje i školovanje budućih policajaca, kadeta i za čin policajac i za čin mlađi inspektor, jer samo jednim planskim pristupom mi ćemo moći da osiguramo kontinuirani nedostatak policije koji je sad adekvatan u Federaciji BiH.“
S obzirom na to da ste bili i direktor Policijske akademije, dakle imate veoma veliko životno i profesionalno iskustvo... Kakva je vaša poruka porodicama, roditeljima i mladima?
„Ja prije svega želim da poručim roditeljima da više pažnje posvetimo našoj djeci, našoj omladini. Oni žive u jednom imaginarnom i virtuelnom svijetu, zatrovani svim onim što smo im mi ostavili u nasljeđe. Tu su i nacionalizmi, pa i fašizmi. Mislim da moramo na jedan drugi način pristupiti odgoju djece. Mi smo djecu prepustili online obrazovanju, a škole su potpuno izostavile taj odgojno-vaspitni karakter.“