Za FR Smajić: Pitanje energenata postalo je političko pitanje

O energetskoj krizi u Evropi, posebno u Njemačkoj, izazvanoj invazijom Rusije na Ukrajinu, alternativama za ruski plin, te o političkim implikacijama novonastale situacije na Zapadni Balkan, za Federalni radio govori Mehmed Smajić, urednik na Deutsche Welleu.

Rusija izvozi oko 77% svog plina u Evropu, a ruski plin čini 40% ukupne evropske potrošnje. Da li je Njemačka spremna za slučaj da Rusija prestane isporučivati plin zbog uvođenja dodatnih sankcija, ili da rat u Ukrajini potraje? Postoje li određena rješenja na stolu da Nijemci ne bi trebali biti zabrinuti, s obzirom na već ispražnjena skladišta plina?

Stopostotno rješenje trenutno ne postoji. Nijemci ga užurbano traže, a paralelno se nastoji naći i ono koje će dovesti do okončanja rata u Ukrajini. S energetskog gledišta, Njemačka je ovisna o ruskom gasu, 55 posto gasa dolazi iz Rusije, također, 50 posto kamenog uglja i više od 30 posto nafte se uvozi iz Rusije. Savezna vlada je nedavno osobodila dijelove nacionalne rezerve nafte, do sada se to dogodilo samo tri puta. Savezni kancelar Olaf Scholz je kazao da se rješenje traži s evropskim partnerima, iako se eventualno pronađe, trebat će nekoliko godina da se krene u njegovu realizaciju.

Stanje na globalnom tržištu u ovom trenutku je veoma nestabilno. Evropa dio plina nabavlja iz zemalja poput Katara, Alžira, Australije. Na taj plin očigledno sad računa i Njemačka, iako nema terminale za uvoz ukapljenog plina. Budući da Njemačka nema svoje LNG terminale, kako će se plin isporučivati?

Transport brodovima je skup. Njemačka želi da izgradi dva terminala na obali Sjevernog mora koji bi se kasnije mogli koristiti i za vodik, ali proces odobravanja mogao bi trajati od dvije do pet godina. Proces izdavanja dozvola je vrlo kompliciran, moraju se poštivati evropski zakoni, pogotovo kad su dio vlasti Zeleni liberali i SPD. Mora se dosta pažnje obratiti i na zaštitu okoliša. Stoga se, zbog ove iznenađujuće okolnosti, treba pronaći alternativno rješenje, a ono bi bilo iz arapskih zemalja. Transport bi išao brodovima, a to znači da bi ti energenti u Njemačkoj bili izuzetno skupi.

Ministar privrede Robert Habek iz Zelenih je u vrlo delikatnom položaju. Trenutno mu je glavni prioritet održavanje i osiguravanje snabdijevanja plinom, a postoji i strateško opredjeljenje njegove stranke. Zeleni Njemačke se zalažu za evropski plan razvoja obnovljivih izvora energije, jer na taj način mogu izbjeći i poslovanje s „autokratskim režimima“. Ipak, to je nemoguće postići u kratkom roku.

Zeleni insistiraju na prelazak na alternativna obnovljiva goriva. U Njemačkoj do sada postoje strateške rezerve nafte koje prema zakonu moraju biti dovoljne za 90 dana. Takva obaveza ne postoji za plin i ugalj. Planirano je i zatvaranje preostale tri nuklearne elektrane. Postupni izlazak iz energije dobivene ugljenom je gotova stvar. U koalicionom sporazumu stoji da bi to moglo uslijediti do 2030.  Međutim, novonastala situacija je komplicirana, što znači da bi mogla primorati donosioce odluka da zacrtane planove, ipak, pomjere za neko vrijeme.

Koja opcija je trenutno najizglednija?

Trenutno najizglednija opcija su obnovljivi izvori energije. Postavlja se pitanje vremena i realizacije. Što skorije evropsko jedinstvo. Kancelar kaže da se radi s evropskim partnerima na osiguranju kanala dotoka energenata. Kada je riječ o električnoj energiji, ona se može uvoziti iz Nizozmske. Nada je što hitnije okončanje sukoba u Ukrajini, jer se trenutne sankcije uvedene Rusiji već sad osjećaju u Njemačkoj. Osjećat će se i dugoročno, a rješenje se pod hitno mora tražiti, trenutno je samo na papiru.

Kao što ste već kazali, u Njemačkoj postoje strateške rezerve nafte regulirane zakonom, zbog čega nisu i za plin i ugljen?

Radi se o kompanijama koje same odlučuju o svojim zalihama, što se sad pokazalo kao greška. Njemačko Ministarstvo privrede želi to što prije promijeniti, pogotovo kad je u pitanju gas. Očekuje se da će određeni zakoni stupiti na snagu u maju kako bi cijela ljetna polovina godine bila na raspolaganju za punjenje tih rezervi. Radilo se o tome da kompanije same nabavljaju plin i sada se to vratilo kao bumerang. Primjera radi, u automobilskoj industriji, Porsche, Audi, Opel, Volkswagen i BMW u nekim fabrikama su obustavili proizvodnju, jer im nedostaju rezervni dijelovi iz Ukrajine. Industrija se dosta oslonila na uvoz rezervnih dijelova što je bilo jeftinije, to je i slučaj s gasom.

Spomenuli ste nuklearke. Jedan od razloga zbog kojeg se Njemačka našla u situaciji upravo ovakve ovisnosti o Rusiji jeste i dvadesetak godina stara odluka o postupnom zatvaranju nukelarnih elektrana, kao i odluka o postupnom smanjenju oslanjanja na ugljen radi smanjenja emisija CO2. Hoće li se dodatno usporiti taj proces?

U koalicionom sporazumu vladajućih stranaka stoji da bi u idealnom slučaju to trebalo uslijediti do 2030. Novonastala situacija je iznenadila i koalicione partnere. Ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock nedavno je izjavila da je ruski predsjednik Vladimir Putin slagao svoje sugovornike, tako i Njemačku. Zato postoji mogućnost prolongiranja datuma da bi se spasila njemačka privreda, te da građani ne bi osjetili na svojoj koži nametnute sankcije Rusiji. Bez obzira na to što bi ih koaliciona vlada željela već sutra zatvoriti, to se vjerojatno neće desiti.

Prvo  Ukrajina, pa Zapadni Balkan, naslov je analize bivšeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schwarz-Schillinga koju je objavilo Društvo za ugrožene narode. Schwarz-Schilling je vrlo jasno izrazio sumnju da postoji opasnost da se aktuelna ratna agresija na Ukrajinu može proširiti i na područje Bosne i Hercegovine i Kosova, s obzirom na to da Rusija podržava, nije nam nepoznato, separatističke snage koje nastoje da paraliziraju državu i tako spriječe integraciju BiH u Evropsku uniju i Alijansu. Kako se gleda na ovu potencijalnu opasnost u Njemačkoj?

Gleda se sa dosta zabrinutosti. Zapadni Balkan je ovih dana, zbog ruske agresije na Ukrajinu, došao u vrh medijske pažnje. Sociolog Gerald Knaus iz Evropske stabilizacijske inicijative pozvao je da se balkanske zemlje što prije prime u EU zbog mogućnosti da i tamo izbije rat. On kaže da bez obzira na to što rat u Ukrajini privlači svu pažnju Evrope, EU ne smije izgubiti interes za Zapadni Balkan, jer Moskva ima interes raspirivanja tenzija u evropskom dvorištu  i destabilizaciju regije Zapadnog Balkana. On upozorava na dramatične probleme u regionu u kojem je raspoloženje već opasno i da je rat na Zapadnom Balkanu nešto što je zamislivo, što je zaista poražavajuće za bh. političare. U Društvu za ugrožene narode, sa sjedištem u Gettingenu, upozoravaju da bi  Rusija mogla otvoriti novi front kako bi odvratila pažnju sa  napada na  Ukrajinu. Smatraju da bi separatisti u BiH, prije svega, u Republici Srpskoj, mogli izazvati novu vještačku krizu, da bi mogli počeli novi rat u BiH. Zapadni Balkan je prioritet njemačke Vlade. Nadam se da će uložiti sve napore da Bosna i Hercegovina što prije bude u Evropskoj uniji i da ne dođe do nemilih događaja i da se ne ponovi rat u Bosni i Hercegovini.