Za FR Kratina: Prava žena se krše na svakom koraku
U emisiji Intervju na Federalnom radiju, uoči 8. marta, Dana žena, o pravima i položaju žena u Bosni i Hercegovini govorila je Alma Kratina, zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH i predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova Federalnog parlamenta.
Uprkos činjenici da su žene u Bosni i Hercegovini dobile pravo glasa 1945. godine, borba za ravnopravnost spolova i danas traje. Mnogi smatraju da je BiH patrijarhalna država, u kojoj je teško ostvariti ravnopravnu sredinu za žene i muškarce. Ta neravnopravnost, iako se često ne čini prisutnom, ipak je tu. U sferi zapošljavanja, napredovanja, političkim i društvenim angažmanima. Gospođo Kratina, prema Vašim informacijama, na kojem nivou su trenutno ženska prava u Bosni i Hercegovini?
„Ono što ja mogu reći, a i Vi ste to rekli, mi živimo u patrijarhalnom društvu i kad su u pitanju žene i njihov položaj u društvu, ne možemo isključiti postojanje stereotipa, predrasuda i moramo konstatovati da su žene, nažalost, podzastupljene na mjestima odlučivanja. Generalno, iako su po nekim procentima i statistikama više visoko obrazovane nego njihove muške kolege. Tako da kada je u pitanju stanje rodne ravnopravnosti, nije Bosna i Hercegovina slučaj koji je nešto puno daleko, puno gori od zemalja u okruženju. Ta borba za posmatranje pitanja rodne ravnopravnosti, kao pitanje prosperiteta društva u cjelini, jeste nešto što vidimo i u regionu. Nažalost, žene su još uvijek u poziciji da se, uprkos obrazovanju i kompetencijama, u ovakvom društvu bore za ono što im po kompetencijama i svemu definitivno pripada. I ova krizna vremena, višestruke krize koje mi živimo, evo nedavno i ta pandemija je pokazala koliki je teret na plećima žena i koliko je žena ta koja podnosi sve i u tim vremenima koja su dodatno opterećena raznim krizama i težim uslovima. Tu mislim i na neplaćeni ženski rad i brigu žena za starije članove porodice i djecu. Dakle, mi danas svjedočimo tome da kao društvo trebamo poraditi na tome da se pitanja rodne ravnopravnosti tretiraju na pravi način. Ne kao neka ženska pitanja, nego kao pitanja prosperiteta društva u cjelini.“
U kojim sferama društva se najčešće krše ženska prava u Bosni i Hercegovini?
„Moram reći da mi imamo zakonski okvir koji je prilično dobar. Imamo Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o sprečavanju diskriminacije, potpisane konvencije. Znate da smo već odavno potpisnik Istanbulske konvencije i to je sve jedan zakonski okvir koji bi trebao obezbijediti bolji položaj žena u svjetlu njihovog pozicioniranja, ne kažem na mjestima koja su bitna u javnom životu, nego u svim sferama. Ali, nažalost, ti zakoni se ne provode i da nismo dobili ove kvote kroz Izborni zakon, koje su dovele do povećanja broja žena u zakonodavnoj vlasti, mi bismo i tu svjedočili još većoj podzastupljenosti. Dakle, krše se prava žena na svakom koraku. Evo, ja ću samo vizualizirati. Znate da mlade žene često pričaju o svojim iskustvima kod zapošljavanja, da su često izložene pitanjima privatne prirode, hoće li imati djecu i slično. One su odmah na startu na neki način diskriminirane i one su te koje u svakoj sferi života doživljavaju nepravde, pa i da su manje plaćene za iste poslove kao i njihove muške kolege. Dakle, jako puno primjera imamo.“
Ono što ne možemo i nikako ne smijemo zanemariti jesu učestali slučajevi nasilja nad ženama, gdje su zastupljeni svi oblici nasilja, od ekonomskog, seksualnog, psihičkog pa do fizičkog. Svjedoci smo i sve češćeg broja ubijenih žena koje su prethodno trpjele nasilje od bračnog partnera? Šta poduzeti, kako se nositi s ovakvim slučajevima i stanjem?
„Kao neko ko je u Zastupničkom domu evo već treći mandat i neko ko je svjedočio tome šta smo mi u zakonodavnoj vlast pokušali činiti u parlamentu vezano uz zakonski okvir, mogu reći da smo mi sad u fazi da imamo Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji nije u skladu s Istanbulskom konvencijom, iako smo mi već odavno bili u obavezi da ga uskladimo. A šta to znači? Znači da kroz taj Zakon imamo jedan adekvatan pravni okvir zaštite žrtve nasilja, ali i daljih osnaživanja žrtava nasilja nakon svega što su prošle. Mi smo pred kraj prošlog mandata, u saradnji s nevladinim organizacijama, Fondacijom lokalne demokratije i Sigurne mreže, te Komisijom za ravnopravnost spolova, uputili u parlamentarnu proceduru novi Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i on je usvojen i u Zastupničkom i u Domu naroda. I tad je bio kraj mandata i mi smo sad u obavezi da nastavimo na poslovima i aktivnostima koji će dovesti do dobrog prijedloga koji će u sebi sadržavati pravni okvir za zaštitu žrtava nasilja. Dakle, potrebno je provesti javnu raspravu i potrebno je u oba doma usvojiti prijedlog zakona. Također, Komisija za ravnopravnost spolova potrudiće se da ostvari kvalitetnu saradnju sa svima, da otvorimo ova pitanja i da utičemo na promjenu svijesti o važnosti zaštite osjetljivih kategorija i prave zaštite žrtava nasilja.“
Prava žena u Bosni i Hercegovini krše se direktno ili indirektno, jer za rad nisu plaćene isto kao i muškarci, a visok je postotak i onih neaktivnih na tržištu rada. Također, mlade žene dobijaju otkaz ukoliko odluče zasnovati porodicu, uz to još nikad nije regulisano nasljedno pravo. Nekako se čini da je zaista veliki broj žena u ovoj zemlji marginalizovan i socijalno isključen, posebno u ruralnijim sredinama?
„Tako je! Veliki broj žena u ruralnim sredinama je isključen i dovoljno je samo otići iz ovih naših malo većih u malo manje gradove i vidjeti sa kakvim se zaista problemima naše građanke suočavaju. Kada Vi kažete da je problem jednoj ženi iz nekog udaljenog sela doći samo da se prijavi na biro rada kako ne bi izgubila pravo na zdravstveno osiguranje, te kako joj je problem platiti tu autobusku kartu, onda to iz ugla nekoga ko se s tim ne suočava ne izgleda kao problem. Ali onog momenta kada svi oni, koji su na mjestima koji mogu pomoći ovim kategorijama, suštinski budu radili na tome, mislim da ćemo sva ova pitanja otvoriti na pravi način i doći do rješenja.„