Za FR Korajlić: Bitno je sačuvati razum

Razgovarala: Amra Ličina

O sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i regionu, te o efektima rusko-ukrajinskog rata na sigurnosne izazove, za Radio Federacije govorio je Nedžad Korajlić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.

Gospodine Korajliću, molim Vas da prokomentarišete sinoćnju izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u kojoj je naveo da su neki spremni i na sukob, kao i da neki u regionu igraju igru kako bi nas, pri tome je mislio na Srbiju, uvukli u zamku kao da smo mi protiv zapadne civilizacije. “Tu vrstu klopke moramo izbjeći. Ne vode slučajno koordiniranu akciju cijela Priština i dijelovi Podgorice, Zagreba i Sarajeva”, rekao je Vučić. Tu su izjave i političara iz regiona koji također prizivaju rat u Bosni i Hercegovini.

„Kada je u pitanju rat u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu, mislim da ga najmanje priželjkuju zemlje koje ste naveli, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Crna Gora itd. Tako da vjerujem da će predsjednik Srbije Aleksandr Vučić i drugi akteri imati dovoljno mudrosti da se o toj temi pokuša razgovarati. Postoje neki planovi, na to je upozoravao i generalni sekretar

UN-a. Upozorava NATO, upozorava Evropska unija kao i mnogi zapadni političari, da bi mogao taj ukrajinski scenarij da se prenese na prostor Zapadnog Balkana, odnosno Bosne i Hercegovine. Mislim da je to loša taktika, jer oni koji počnu takvu stvar neće biti na strani pobjednika.“

Svjetski mediji svakodnevno izvještavaju o mogućem ratu, zapravo prelijevanju rata, kako pišu, iz Ukrajine u Bosnu i Hercegovinu. U tome prednjače njemački mediji. Koje su uopšte poveznice Bosne i Hercegovine sa Ukrajinom kada je u pitanju sigurnosni aspekt? Odmah, prvi dan ruske agresije na Ukrajinu počeli su takvi napisi?

„Kada bismo gledali ovako na karti poveznicu BiH i Ukrajine, ona ne postoji. Međutim, poveznica ima u kontekstu svih drugih zemalja, od Bugarske, Rumunije, Srbije, Mađarske, jednog zaokruživanja dijela bivše teritorije Sovjetskog Saveza i da bi u tom dijelu bila prikopčana Bosna i Hercegovina, pa čak i Hrvatske i neke druge države. Interes Rusije je izlazak na toplo more. To je, dakle, preko Jadrana, Jadranskog mora. A da bi to realizirali, morali bi da pređu granice NATO saveza od Rumunije, Bugarske, Baltičkih zemalja na sjeveru, do Mađarske. Bez obzira na to što gospodin Viktor Orban nekada ima istupe koji nisu baš u skladu sa strategijom NATO-a i Evropske unije. Mislim da se iz tog razloga ni gospodin Orban ni njemu slični ne mogu odlučiti da uđu u jednu takvu avanturu, jer bi sigurno iz nje izašli poraženi. Naravno, ovdje nije bitno biti pobjednik ili poraženi. Bitno je da sačuvamo razum, da ne dođe do eskalacije. I naravno, nama je primarna Bosna i Hercegovina. A da se povezuje ovaj region od Makedonije, Kosova, Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, povezuje! Međutim, bilo kakav pokušaj Srbije ili nekog drugog da to nešto uradi, vjerujem da oni ne bi to uradili ukoliko ne bi došlo do generalnog preslaganja, odnosno ukoliko se rat u Ukrajini završi na način kako je u početku zamišljeno. Ali vidimo da se rat ne odvija onako kako je to u početku zamišljeno i da je Ukrajina dosta stabilnija, odnosno jača, jer je nestabilna zbog rata, ali je dosta jača od onoga mišljenja da će biti osvojena za nekoliko dana i da će narod Ukrajine prihvatiti rusku vojsku kao oslobodioce. Međutim, vidjeli smo nešto sasvim drugačije. Naravno da je situacija krajnje ozbiljna i zbog toga što se sve više zvecka nuklearnim oružjem što bi bilo pogubno za civilizaciju uopšte. Tako da se nadam i vjerujem da će određene snage, a mislim da će u jednom momentu i gospodin Putin shvatiti u kojoj je opasnosti ne samo on lično nego i cijela Rusija, privreda i narod, u šta ga može uvesti jedna takva avantura.“

Iako je stanje u Bosni i Hercegovini zabrinjavajuće, to je političko pitanje, a ne sigurnosna kriza, rekao je britanski izaslanik za Zapadni Balkan Stjuart Pič prije nekoliko dana za hrvatske medije, ali i dodao da je ruska invazija na Ukrajinu izazov koji se ne smije preliti na balkanski prostor. Iako ističe da je stanje u BiH političko, a ne sigurnosno pitanje, Pič je pozdravio nedavno povećanje broja vojnika EUFOR-a u BiH sa 600 na 1.100. Naziva to vidljivom demonstracijom prisutnosti.

„Naravno, to je izuzetno pohvalno od Evropske unije i članica NATO-a koje su dale svoje vojnike u tu misiju. I to je jedna simbolična brojka, kada bi se gledalo vojno. Međutim, to je veoma značajno, ukoliko dođe do eskalacije ili do pokušaja destabilizacije prostora. To mogu biti korisne snage za prihvat novih snaga NATO-a i drugih jedinica koje bi se uputile ka Bosni i Hercegovini radi očuvanja mira. Naime, oni imaju obavezu prema Dejtonskom sporazumu da čuvaju Bosnu i Hercegovinu. Imaju mandat Ujedinjenih nacija i to je bitno, ne može biti zastoja u formalnom dijelu, kada je u pitanju slanje trupa u Bosnu i Hercegovinu. Naravno, najbolje bi bilo da nikako nema slanja trupa i da smo mirno područje – oaza mira. Ali, mi nismo oaza mira, mi smo jedno rovito područje koje može da, zbog određenih nepromišljenih poteza pojedinaca, eskalira. Naravno da je to političko pitanje! Vidimo da određeni političari, koji žele da dijele Bosnu i Hercegovinu, nastoje da na svaki način ispoštuju dogovor koji imaju sa Ruskom Federacijom da bi se napravila određena kriza i da bi se u tom dijelu pokušali uvesti određeni akteri u bosanskohercegovačka dešavanja. Tako vidimo da je Rusija zauzeta svojim problemima u Ukrajini pa bi bilo kakvo počinjanje aktivnosti u Bosni i Hercegovini bilo porazno. A ukoliko bi se umiješali neki drugi i veći, to bi isto bilo za njih. U tom dijelu Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Kosovo imaju značajne potencijale uz prisustvo NATO-a u ovom području kao i Albanija. Tako da ni Srbija sigurno neće uraditi nešto nepromišljeno. To bi bilo loše za trenutnu situaciju na području Srbije i regiona. Ovo možemo shvatiti i u kontekstu trenutnih izbora u Srbiji i sigurno je da će se ta retorika promijeniti nakon izbora.“ 

Prije nekoliko dana Uprava civilne zaštite Republike Srpske prekinula je saradnju i komunikaciju s Ministarstvom sigurnosti Bosne i Hercergovine. Kao razlog je navedeno drsko i nekorektno miješanje u unutrašnje stvari Republičke uprave. Da li ovo može biti uvod u polako odmetanje uprava sigurnosnih agencija sa područja RS-a u narednom periodu i koliko ovo zapravo potkopava sigurnosni sistem države?

„Sigurno je da potkopava i da je to jedno loše postupanje onih koji su odlučili da se isključi civilna zaštita. Ali civilna zaštita se ne može isključiti, ona je u sistemu. Prema tome, ona je u formalnom sistemu sigurnosti Bosne i Hercegovine. To može biti nečija želja, kako su imali i mnoge druge, počevši od Agencije za lijekove, ali ne može doći do realizacije. A da je poželjna saradnja i sa Civilnom zaštitom Republike Srbije, koja je veoma jaka i organizovana, jeste. Poželjna je i saradnja sa Civilnom zaštitom Republike Hrvatske. Fakultet na kojem radim mnogo sarađuje sa civilnim zaštitama Hrvatske, Srbije i zemalja regiona i to je pozitivno. Ali da Civilna zaštita Republike Srpske kaže da neće učestvovati u nekim dešavanjima, ukoliko dođe do elementarnih nepogoda ili nečeg drugog, ko će pomoći Republici Srpskoj? Naravno da će pomoći Federacija BiH i država Bosna i Hercegovina i zemlje okruženja. A da bi se uputile neke jedinice iz Srbije ili Hrvatske, one moraju dobiti odobrenje Bosne i Hercegovine. Prema tome, to je pokušaj da se pokaže dodatna destabilizacija sigurnosnog sistema u Bosni i Hercegovini. I ovo pitanje će biti riješeno sa izborima u Srbiji i nadam se da će biti riješeno i sa mnogim drugim pitanjima koja se rješavaju u Bosni i Hercegovini. I o aktivnom učešću NATO-a i Evropske unije, i što je najvažnije, SAD-a i njihovom prisustvu u Bosni i Hercegovini.“