Za Federalni radio: Emir Suljagić

U organizaciji Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, u Sarajevu  su održane konsultacije: „Prema Strategiji 2021-2025.; istina, dijalog, budućnost“.  Riječ je o pripremam za  izradu strategije Memorijalnog centra, koja će omogućiti realizaciju već započetih i planiranje novih projekata, s ciljem dokumentovanja zločina genocida i ostvarivanja saradnje sa organizacijama i institucijama u zemlji i svijetu, koje se bave istraživanjem genocida i drugih zločina. Jedan od ciljeva izrade ovog dokumenta jeste posvetiti više pažnje ulozi i angažmanu žena, koje su od izvršenog genocida do danas, kao majke, supruge, sestre i kćeri ubijenih, u dokazivanju istine imale neprocjenjivu ulogu. O ovom značajnom projektu sa direktorom Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, Emirom Suljagićem, razgovarala je Irena Antić:

Poenta ovih konsultacija je bila u tome da u 25. godini od pada Srebrenice započnemo rad na viziji naše institucije za narednih 25 godina. Ovo je prvi korak u izradi strategije za narednih pet godina, ali to je strategija koja suštinski treba da postavi temelje ove institucije za vrijeme u kojem niko od nas ne mora biti živ.

Ko su partneri koji bi sa vama trebali raditi na izradi strategije?

Paralelni dio ovog procesa je uspostava mreže partnera Memorijalnog centra. Do sada smo potpisali 20 različitih memoranduma sa različitim institucijama,  u toku su pregovori s jos nekih 20-30 instucija sličnog ili istog tipa. U Bosni i Hercegovini su to primarno muzeji, memorijalni centri, aktivističke organizacije koje se bore za ljudska prava, udruženja žrtava i preživjelih, a među našim partnerima se nalaze i ozbiljne organizacije sličnog tipa i izvan granica BiH.

Kada bi  mogla početi  realizacija?

To je nešto na čemu mi istovremeno i radimo. To je projekat koji se odvija na jako mnogo frontova, paralelno.
Mi trenutno radimo na opremanju našeg arhiva, radimo na izložbi video priča, jačanju nekih naših drugih kapaciteta. Nije da samo sjedimo i pričamo o tome, već radimo i pričamo o tome.

Činjenica je da ste, između ostalih, potpisali sporazum sa organizacijom Trail u BiH.

Trail je jedna od organizacija sa kojima smo u Bosni i Hercegovini potpisali sporazum, tu su Zemaljski muzej, Historijski muzej, Muzej ratnog djetinjstva, slične i srodne organizacije od kojih mi želimo da učimo i sa kojima želimo da radimo.

Negdje u fokus uzimate i položaj žena, aktivizam, borbu, a prethodno i stradanje žena, tome dajete akcenat kroz organizaciju Trail i potpisivanjem sporazuma sa četiri udruženja koja okupljaju preživele Podrinjce, preživjele iz genocida, a tu su na prvom mjestu žene.

Memorijalnog centra kao takvog ne bi bilo da nije bilo majki i sestara i supruga onih koji su ubijeni u julu '95. Da nije bilo njih ne bi se znalo ništa o tome šta se dogodilo '95.  Ne možemo raditi bilo šta, a da ne uključimo njih. To se podrazumijeva.

Krenuli ste i u pitanje rješavanja memorializacije mjesta u kojima su bile masovne grobnice, prije dva dana obišli ste područje zvorničke Kamenice, doline masovnih grobnica. Zvornička kamenica jedno je od najbolnijih mjesta urezanih na kartu masovnih grobnica, u kojima su pronađeni posmrtni ostaci žrtava ubijenih u genocidu.

Naš cilj je da obilježimo sve te masovne grobnice tamo gdje možemo i gdje to dopuštaju imovinsko-pravni odnosi i da to uradimo sa našim parnerima, građanima Kamenice i ljudima koji tamo žive.
Da to integrišemo u Memorijalni centar na dva nivoa,  jedan na nivou narativa, a drugi na jednom prozaičnijem nivou, da ponudmo i to kao dio edukativnih portreta koji će Memorijalni centar nuditi svojim posjetiteljima u vrlo bliskoj budućnosti. Tako da, ako već dođete u Potočare i upoznate se sa činjenicama genocida da vam ponudimo mogućnost i priliku da vas povedemo i u Kamenicu i pokažemo masovne grobnice. 

Ljudi koji rade u Memorijalnom centru  mahom su mladi ljudi, koji već imaju ili će tamo zasnivati svoje porodice, ali tamo žive. Iza nas su ponovljeni izbori u Srebrenici i odbijanje, barem za sada, predstavnika međunarodne zajednice da se sastanu sa članovima Inicijative moja adresa Srebrenica, da se sasluša ono što ti ljudi ponovno imaju  reći. Da li je sada Srebrenica ponovo na raskršću, da li se ovo očekivalo i kakva je budućnost tih mladih ljudi i svih ostalih koji žive u Srebrenici, koji su se tamo vratili?

Jedna od primarnih stvari, jedan od mojih ključnih zadataka otkako sam došao u Memorijalni centar jeste da Centar izdignem iznad politike. Srebrenica na koju mi čuvamo sećanje nije lokacija na mapi, nije fizička lokacija, to je simboličko mjesto, mjesto koje postoji samo na našim mentalnim mapama. U tom smislu ja ne želim komentarisati Lokalne izbore, Opće izbore, bilo šta što ima veze sa izborima. Bitno je da razgovaram sa svima, da tražim partnere među svima, da tražim podršku i ne želim poduzeti nikakve korake koji bi doveli u pitanje integritet i kredibilitet Memorijalnog centra. U Memorijalnom centru rade ljudi koji su lično preživjeli pad Srebrenice ili izgubili nekoga tokom pada Srebrenice i mi smo u tom smislu jedinstvena institucija u ovoj zemlji, jedinstvena institucija među institucijama ovog tipa. Mi smo prva generacija preživelih koja se bavi time da očuva sjećanje na one koji više nisu živi. Ova institucija ima budućnost i ljudi koji rade u njoj imaju budućnost.