Vuković: U BiH ne postoje predmeti visoke ili političke korupcije

Bosna i Hercegovina je ratifikovala niz međunarodnih dokumenata iz oblasti borbe protiv korupcije. Mnogo toga se ne primjenjuje na pravi način, prije svega se to odnosi na krivično zakonodavstvo u BiH. Koliko se na državnom, ali i entitetskim nivoima napredovalo u krivičnom zakonodavstvu, šta je sa prijavljivačima korupcije, te kako su se pojedini krizni štabovi odnosili prema javnosti u doba pandemije? Ovo su neka od pitanja o kojima smo u Federaciji danas razgovarali sa Uglješom Vukovićem, analitičarem Transparency Internationala BiH.

Kaže da je civilno društvo, zajedno sa širom javnošću i uz podršku međunarodne zajednice, uspjelo da osujeti pokušaje parlamentaraca da se izmijeni Krivično zakon.

"Veoma je opasno kada se pokušavaju naprečac mijenjati sistemski zakonski propisi, kao što je, između ostalog, Krivični zakon. Mi smo veoma dobri u preuzimanju međunarodnih obaveza, ali problem nastaje kada te obaveze treba ispuniti. Mada, kada govorimo o našem krivičnom zakonodavstvu i konkretno o krivičnim djelima protiv korupcije,  prije svega o krivilnim djelima protiv službene dužnosti, trebamo reći da je naše krivično zakonodavstvo prilično solidno i da postoje krivična djela koja se mogu povezati sa korupcijom. Odnosno, da već postoje krivična djela koja tužioci mogu iskoristiti kao instrument kada se bore protiv korupcije. Problem je što trenutno tužioci ne koriste svoja ovlaštenja, odnosno što mi trenutno gotovo da nemamo optužnica za visoku i srednju korupciju."

TI BiH upozorava da izostaju rezultati, da prema svim međunarodnim izvještajima, uključujući izvještaj OSCE-a, o procesuiranju korupcije, ne postoje predmeti visoke ili političke korupcije koji se procesuiraju.

"Upravo ti predmeti vraćaju povjerenje u pravosuđe na najbrži mogući način. I oni šalju dovoljno snažnu poruku generalne prevencije svima u društvu da se ne isplati činiti djela korupcije i da ne postoje nedodirljivi. Nama takvi predmeti nedostaju. To je ono na šta najčešće ukazujemo. Ali pored toga, naravno, ukazujemo na to da je potrebno osnažiti institucije, unaprijediti zakonske propise u borbi protiv korupcije. Iako u posljednje vrijeme postoji jedna praksa stalnog niveliranja zakonodavstva ili jedna inflacija propisa u oblasti borbe protiv korupcije. To nije nikako dobro. Sistemski zakoni treba da postoje i nije ih dobro stalno mijenjati. Oni se naravno trebaju unaprijediti tamo gdje je to neophodno, ali potrebno je osnažiti institucije, govoriti i o drugim mjerama javne politike.

O prijavljivačima korupcije Vuković kaže da ne postoji slučaj da neko prijavi korupciju i izazove neku vrstu političke rasprave ili političkih sukoba.

"To pokazuje da se naša politička elita osjeća dovoljno zaštićeno u sadašnjem sistemu. U BiH se rijetko odlučuju da prijave korupciju baš zbog toga što se ne osjećaju dovoljno zaštićenim od države, institucija i bez obzirana to, tamo gdje postoje zakonski propisi, oni se rijetko odlučuju da prijave korupciju."

2019. godine u izvještaju tijela Savjeta Evrope GRECO, Bosna i Hercegovina nije ispunila niti jednu od 15 preporuka. Problem BiH je i tada, a i danas isti - problemi koji se tiču korupcije poput javnih nabavki, korupcije u pravosuđu, ali i problem nepostojanja sistemskog zakona o sukobu interesa na nivou države. 

"Naša zemlja je nažalost neslavna kada su u pitanju GRECO preporuke. GRECO je više puta isticao da je potrebno osnažiti odredbe o sukobu interesa, da je potrebno mijenjati krivično zakonodavstvo. Međutim, svaki put naši političari pronađu izgovor da ne ispune te obaveze. Sada se govori o nekim sistemskim zakonima, kao što je Zakon o VSTV-u kojeg je takođe potrebno unaprijediti i taj zakon, zajedno sa drugim zakonima, kao što je Zakon o javnim nabavkama, pojavljuje se kao jedan od ključnih zakona koje je potrebno unaprijediti da bi se odblokirao proces prodruženja BiH EU", pojašnjava Vuković.

Već godinu i više, BiH je kao i cijeli svijet žrtva pandemije koronavirusa. I tu se sad pojavljuje možda i neki novi oblik, uticaja vlasti i kriznih štabova na stanovništvo. Čak je bilo i pokušaja zakonodavnog uticaja, kao Uredba Vlade RS-a sa zakonskom snagom o izazivanju panike i javnih nereda? Vuković odgovara da je posebno opasno bilo što su vlasti u RS-u, ali i u nekim kantonima, nastojali da ograniče slobodu govora po zakonskim propisima.

"Da se iskoristi jedno vanredno stanje, da se ograniči sloboda govora i da se, između ostalog, pod izgovorom zabrane širenja dezinformacija, ograniči pristup građanima informacijama i da se te informacije dalje ne šire. Građanima se prijetilo kaznama itd. To je bila jedna vrlo opasna intencija koja je, na svu sreću, osujećena i vrlo brzo je ta Uredba povučena. To nam je pokazalo koliko su vlasti tada bile nepripremljene da spreme odgovor na zdravstvenu krizu bez presedana."

O odnosu kriznih štabova prema medijima kaže da se postavlja pitanje koliko dugo će postojati krizni štabovi i da li oni postaju neka vrsta izgovora da odgovorna lica u ministarstvima ne komuniciraju sa javnošću.

"Mislim da se zdravstvena kriza ne bi smjela koristiti kao izgovor za jednu šturu komunikaciju, kako sa medijima tako i sa širom javnošću. Bojim se da tu ima dosta zolupotreba i da mediji s pravom prigovaraju."

"Postoje određeni interesi koje država mora zaštiti, kao što su pitanja odbrane, bezbjednosti ili lični podaci, kada se informacije ne mogu podijeliti sa širom javnošću. Ali i u tim slučajevima javni organ koji se nalazi u posjedu te informacije bi trebao sprovesti javni interes i trebao bi utvrditi da li javni interes preteže nad tom zaštićenom vrijednošću", zaključio je Vuković.

federalna.ba