Vrijeme je za "suočavanje sa užasom" kanadskih internata

Svjetski pogled na Kanadu kao dobru zemlju pristojnih ljudi je uzdrman nedavnim otkrićem skoro 1.000 neoznačenih grobova djece Prvih naroda. Prvi narodi odnose se na 600 domorodačkih plemena koja su naseljavala Kanadu prije dolaska evropskih naseljenika.

Pohađali su crkvene indijske internate, počev od 1820-ih, dok je vlada pokušavala da iskorijeni sve aspekte autohtonih kultura i zamijeni ih onim koji su u Kanadu donijeli bijeli evropski došljaci.

Sir John A. Macdonald, rođen u Škotskoj i član imigrantske porodice koja je u Kanadu stigla 1820. godine, bio je prvi premijer te zemlje. Oduševljeno je podržavao internate.

"Kada je škola u rezervi, dijete živi sa roditeljima koji su divljaci i iako će možda naučiti da čita i piše, njegove navike i način razmišljanja su indijski. Indijsku djecu treba povući što više od uticaja roditelja", rekao je Macdonald 1879. godine.

Od 1820-ih do zatvaranja posljednje od 139 indijskih internata, roditeljima je oduzeto oko 150.000 djece Prvih naroda, ponekad na silu, i stavljeno u škole, gdje su pretrpjela fizičko, psihološko i seksualno zlostavljanje. I u jednom posljednjem dostojanstvu, dok su umirali od bolesti, maltretiranja, loše hrane i batina, sahranjeni su u neobilježene grobove.

Procjenjuje se da je 4.000 umrlo, a roditeljima je ponekad preostajalo da se pitaju šta je sa njihovom djecom - oni su jednostavno nestali. Ali postoje preživjeli koji i dalje žive sa traumama tih internata.

Krajem maja, otkriveno je 215 neobilježenih grobnica u gradu Kamloops u provinciji Britanska Kolumbija. Krajem juna, otkriven je 751 neobilježen grob u provinciji Saskatchevan.

Notorna prošlost bila je ogoljena šokiranim Kanađanima, među kojima mnogi nisu imali pojma o postojanju internata. Premijer Justin Trudeau rekao je da je sistem rezultirao kulturnim genocidom. Bobby Cameron, šef Federacije suverenih autohtonih nacija, rekao je da je to "zločin protiv čovječnosti".

Nikada niko nije optužen za bilo koji zločin dok traje potraga za još grobova.

Anadolu Agency razgovarala je sa savjetnikom Jonathanom Leratom iz Prve nacije o pronalasku 751 neobilježene grobnice na mjestu bivšeg internata u ​​Saskatchevanu. Rekao je da je vrijeme "da se suočimo sa istinom o gnusnoj prošlosti škola".

AA: Dugo godina se usmeno spekuliše o mjestima sahranjivanja u srednjovjekovnom internatu. Šta je podstaklo nedavnu radarsku pretragu?

Lerat: Priče o tome ko je sahranjen na groblju prenose se sa koljena na koljeno. Bilo je vrlo malo pismenih zapisa koje smo dobili od Katoličke crkve, pa smo se pouzdali u to da roditelji i bake i deke prenose tu istoriju. Također smo znali da su tokom godina građene različite stvari na terenima koji su prema pričama nekada bili dio grobnog mjesta, pa smo uvijek znali da se ima još šta otkriti.

AA: Budući da se procjenjuje da je 150.000 djece pohađalo 139 škola, vjerovatno će biti još neobilježenih grobnica. Kako želite da nastavite?

Lerat: Ne možemo definitivno govoriti o tome kako će druge Prvi narodi nastaviti sa sopstvenim istraživanjem, ali nadamo se da će biti dostupno finansiranje za ovaj veoma važan posao kako bi mogli da donesu mir za one koji su izgubili voljene.

AA: Šta bi papa Franjo trebalo da preduzme, imajući u vidu da su škole vodili katolici?

Lerat: Načelnik je dao izjavu povodom toga na konferenciji za štampu, pa ću se pozvati na tu izjavu. (Šef prve nacije Covessess Delorme zatražio je od pape Franje puno izvinjenje.)

AA: Kakve su reakcije na strašno otkriće? Koje emocije su vam prenijeli preživjeli?

Lerat: Ovo je bio pokretač za mnoge, vraćajući uspomene na pohađanje internata i nestale voljene osobe. Bilo je traumatično za mnoge - sjećanja na one koje su izgubili, školske drugove koje su morali da sahrane i zlostavljanja koja su pretrpjeli. Čak i danas imamo generacije koje možda nisu išle u internate, ali osjećaju prvu i drugu generaciju tog uticaja. Bilo je teško, ali mi smo veoma jak narod, i kao što smo to radili prije nego što je svijet sanzao o ovome, i dalje ćemo liječiti jednu po jednu stvar.

AA: Moguće je da mnogi Kanađani danas nisu znali o internatima. Šta biste voljeli da vidite prosječnog Kanađanina da učini da pomogne prvim narodima u ovom teškom vremenu?

Lerat: Mislim da je predugo ova strana kanadske istorije srušena u katakombe svijesti zemlje. Naše škole ovaj dio istorije ne podučavaju detaljno, ako i uopšte. Razumijevanje jednih drugih i neplašenje od drugačijih, sve počinje obrazovanjem. Ali ne možete čekati da vas drugi uhvate za ruku i nauče vas onome što biste trebali znati. Sva je naša odgovornost da se edukujemo. Čitajte knjige autohtonih autora, gledajte dokumentarne filmove, pohađajte kurseve, istražujte autohtonu umjetnost. Informacije su tamo.

AA: Niko nikada nije optužen uprkos zlostavljanju, a u nekim slučajevima i nesumnjivo ubistvima zbog liječenja djece u školama. Da li je vrijeme da se potraže krivci - živi ili ne - i šta treba učiniti s njima?

Lerat: Nisam siguran šta se može učiniti sa prošlošću u tom pogledu, ali znam da sada imamo priliku da se suočimo sa istinom - koliko god je teška - i učinimo značajne korake ka pomirenju.

AA: Postoje statue istorijskih ličnosti u vladi koje su bile istaknute u formiranju škola, djelujući zapravo kao arhitekte, poput ser Johna A. Macdonalda. I citiran je kako roditelje Prvih naroda naziva "divljacima". Šta mislite da je stvorilo ovu vrstu etiketiranja prvobitnih kanadskih ljudi iz Prvih naroda? Šta treba učiniti sa spomenicima?

Lerat: Opet, mislim da bi fokus trebao ostati na pružanju resursa onima koji nastavljaju da tuguju i koji su na putu ka izliječenju i preduzimanju značajnih koraka ka pomirenju.

AA: Da li ste za otkazivanje Dana Kanade i preimenovanja u dan sjećanja?

Lerat: Kanada je naš dom i mi volimo svoju zemlju. Vjerujem da ima prostora da proslavimo našu ljubav prema ovoj zemlji koji uzima u obzir našu bogatu i ponosnu autohtonu istoriju i doprinose. Doduše, kako to sada izgleda, ne znam.

AA: Kako ispraviti istorijske knjige koje su ignorisale ili prešutile ovu strahotu o internatima? Treba li danas istinu učiti u školama? I u kakvom bi to obliku bilo?

Lerat: Nedostatak obrazovanja dovodi do nerazumijevanja i njeguje praznine u toleranciji i sposobnosti za izgradnju odnosa sa drugima koji se možda razlikuju od vas. Zalagao bih se za veću raznolikost u našem obrazovnom programu. Istorija koja se zna najmanje najvjerovatnija je da se ponovi.

AA: Ova tragedija je zacrnila Kanadu u drugim zemljama. Kuda odlazi Kanada odavde?

Lerat: Da bi se put iscjeljenja domorodačkog stanovništva nastavio, moramo se pozabaviti modernim pitanjima koja potiču od međugeneracijske traume. Cijenimo obnovljenu posvećenost naših vođa podršci starosjedilačkim zajednicama i radujemo se što ćemo ta obećanja ostvariti. Mi smo jedna zemlja. Zemlja koju volimo, sa prijateljima i komšijama. Ali kad zakoračite u rezervat, čini vam se da ste zakoračili u drugu zemlju, a to ne bi trebalo da bude slučaj.

federalna.ba/AA