Von der Leyen, Rutte i Plenković s bh. vlastima: brifing pred mjesec odluke

Usvajanje ključnih reformskih zakona uvjet je za otvoranje pregovaračkog procesa Evropske unije s Bosnom i Hercegovinom, i to je jasan zahtjev pred domaćim vlastima. Kako bi se još jednom potaknuli politički predstavnici u Bosni i Hercegovini, u službenu posjetu stiže Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije, a već su doputovali nizozemski premijer Mark Rutte i njegov kolega Andrej Plenković.

Predstavljamo ogledalo evropske Bosne i Hercegovine. Reforme, zakoni, odluke, obaveze su na jednoj strani, a na drugoj, strani odraza - blokade, ucjene, tromost, sastanci, obećanja i demagogija. EU put Bosne i Hercegovine je makadamski, neosvijetljen i maglovit. Vozilo na rezervi, smjenjuju se vozači, a pojedini i bez položenog ispita, a u gepeku koferi natrpani nedovršenim reformskim zakonima, a mnoge i nemaju. U prikolici građani svezanih očiju. Ova vožnja s podijeljenim ulogama igrokaz je nesavršenosti, a u slučaju poraza, gubitnik je unaprijed određen.

“U tom igrokazu su već podijeljene uloge gdje će Ursula von der Leyen i Andrej Plenković glumiti dobre policajce koji će morati da ubijede Ruttea, koji će biti loš policajac i sumnjičav, da naši političari rade, a naši političari će glumatati osobe koje nešto rade, iako znamo da ne rade ništa na terenu osim internih dogovora koji idu na korist i jednima i drugima i trećima, a nikako građanima Bosne i Hercegovine”, govori politički analitičar Dragan Bursać.

Od posljednje posjete prošlo je dva mjeseca. Tada je Ursula von der Leyen jasno kazala šta se od naših vlasti očekuju. Obećanja, netom nakon njenog odlaska, uslijedila su i uvjeravanja da ćemo do marta biti spremni. Zapelo se na semaforu gdje se čeka martovsko zeleno svjetlo. Do tada, da li je moguće ispuniti reforme u kontekstu vladavine prava kao ključne stavke u očekivanjima Evropske unije, može li se riješiti set zakona uključujući i Izborni zakon? Sastanak u Laktašima ponudio je opcije razmišljanja, a za stolom se igralo otvorenih karata, s objavljenim dogovorenim - nedogovorenim stranačkim dokumentima.

“Treba usvojiti Zakon o sprečavanju sukoba interesa, Zakon o sudovima, a još uvijek nemamo dogovor oko toga gdje treba da bude smješteno Apelaciono odjeljenje. To je nešto što nije dogovoreno u ovom paketu”, kaže Haris Plakalo, sekretar Evropskog pokreta u Bosni i Hercegovini.

Tako je od zasjedanja Evropskog vijeća u decembru prošle godine, kada je Bosni i Hercegovini dodijeljen uvjetni pregovarački status, postignut minimalan napredak. Vrijedi podsjetiti kako ni usvojeni Zakon o slobodi pristupa informacijama u institucijama Bosne i Hercegovine nije u potpunosti usklađen s direktivama EU, a isto tako izmjene i dopune Zakona o VSTV-u ne prate pozitivno mišljenje Venecijanske komisije iz 2020. godine. Pojašnjeno, ni ono što se usvojilo nije baš evropski normativno. Zato opet pitamo: šta sada Evropi moraju ponuditi naši političari?

“To bi bilo završavanje, a ne rješavanje Izbornog zakona na način da će to riješiti političari u Bosni i Hercegovini. Hoće li riješiti i na koji način – vidjećemo. Neki obrisi se vide iz dogovora u Laktašima, gdje se na neki način obećava i treća izborna jedinica gospodinu Čoviću”, ističe Bursać.

Bilo bi, kaže izreka, obećanje ludom radovanje, da Čović to zaista i ne traži. Oblik manje važan - suština antievropska. Pa je pitanje, i pored štete po interese države Bosne i Hercegovine - da li bi to značilo zakucavanje i posljednjeg eksera u priču o evropskoj, demokratskoj i državi u kojoj građani imaju jednaka prava. No, to su samo prijedlozi, ne i dogovori.  

Ključno je, šta ako se ne dogovore i ne ispune dovoljno, a umjesto zelenog u martu ostane crveno svjetlo. U tom kontekstu važni su izbori - oni u EU ovog ljeta. Tako bi se od marta odluka prolongirala ali nepoznato do kada. S druge strane, neodgovornim političarima ili preciznije blokatorima EU procesa u Bosni i Hercegovini mogle bi na vrata pokucati Evropske sankcije jer su težnje usmjerene izmjeni pravila za donošenje sankcija, pa bi se umjesto opće tražila kvalificirana većina.

Od toga jedino jače jeste novac. Otvaranje pristupnih pregovora znači otvaranje i fondova u kojima čekaju milioni eura, a nije nepoznato kako je novac često bio mamac za omekšavanje tvrdih političkih stavova. Stoga, pred Uruslu, Ruttea i Plenkovića ide se s kalkulacijama može li kako preko reda, poluzavršeno ili na silu upakovano, jer kada novac dođe vidjet ćemo hoćemo li, kako i dokle. To su stranačke i ideološke težnje, sasvim suprotne EU integracijama kao ispitu političke zrelosti i spremnosti za dubinsku društvenu reorganizaciju.

federalna.ba