Veliko bogatstvo našeg narodnog rukotvorstva
Selma Đulizarević-Karanović rođena je u Sarajevu 1967. godine. Studirala je na Odsjeku za istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirala je na Slikarskom odsjeku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, 1994. godine. u klasi profesorke Milice Stevanović. Na istom fakultetu završila je poslediplomske studije 1997. godine. Stekla je zvanje doktora umjetnosti iz oblasti slikarstva pod mentorstvom profesorke Anđelke Bojović 2012. Godine. Član je ULUSa od 1995. Godine. Samostalno je izlagala 33 puta u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Belgiji od 1991. godine.
“Od 2011. godine odjevni predmeti su postali sastavni dio mojih izložbi uz radove izvedene u klasičnom mediju slike i crteža. Godine 2011. to su bile večernje toalete, 2014. to su bili korseti, 2016. korseti i krinoline, a od 2018. radila sam na ciklusu košulja. Košulje su inspirisane našom kulturnom baštinom, etnografska građa mi je poslužila samo kao povod. Zadržala sam neke krojeve košulja, a nekad sam intervenisala na originalnim. Od davnina se ručni rad smatrao ženskim domenom i djelokrugom, iako su odjeću izrađivali i majstori-zanatlije. Vizija žene koja veze odslikava njenu vrlninu, krotkost, pokornost, ženstvenost. Veliko bogatstvo našeg narodnog rukotvorstva svjedoči o talentu žena da se izraze likovno kroz odjevne ili upotrebne predmete, koje su pravile u domaćoj radinosti. Rafinman i visoka umjetnička vrijednost tih predmeta dokazi su izuzetnog dara i estetskog osjećaja bezimenih tkalja, vezilja, žena koje su pravile čipke, kere, vezove sa brojnim ornamentima kojima su ukrašavane košulje. Godine 2008. sam u Zemaljskom muzeju, prikupljajući građu o anteriji, vidjela izložbu košulja sa teritorije Bosne i Hercegovine. Boraveći u Makedoniji 2018, godine, u selu Galičnik imala sam priliku da vidim specijalne košulje za vjenčanja, dugo spremano i pomno čuvano nevjestinsko ruho. Moje košulje nisu rekonsktrukcija narodnih, već sam u njih inkorporirala različite vegetabilne i floralne motive i tekst. Naziv izložbe „Naslijeđe – teret“ odnosi se kako na biološko (genetsko) naslijeđe, tako i na kulturno, kolektivno naslijeđe etniciteta. I jedno i drugo nas obavezuje.”
( Dunja Jelovac )