Veldin Kadić: Nijedna država ne želi da uzme u obzir međunarodno pravo kao relevantni okvir da li će uvesti sankcije Rusiji
Za Ukrajinu u ovom momentu, godinu dana od agresije, najvažnije je da ne izgubi podršku osovine London - Vašington. To su dvije ključne zemlje za Ukrajinu, uzimajući u obzir i ove zemlje Evropske unije sa istoka, prvenstveno Poljsku. Naime, ova druga osovina, uslovno rečeno stare Evrope, odnosno Pariz - Berlin, je u nedostatku vojnih kapaciteta i suočena sa ovom energetskom nesigurnošću, poprilično umorna od ukrajinskog rata. Ne bi me čudilo da njihova podrška u budućnosti počne slabiti, a pritisak na Zelenskog za mirovnim sporazumom rasti“ .
Iako je situacija u nekim aspektima danas jasnija, istovremeno se pojavljuju određene nove enigme. "Ako bi počeli od govora, od prije dva dana, ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je već prozvan istorijskim, mogli bi zaključiti da je njegova primarna svrha da se unutar ruske nacije rat percipira i prihvati kao normalan, odnosno, kao sastavni dio njihovih života sa kojim se trebaju naučiti živjeti, što implicira u ruskoj vizuri da oni računaju na dugotrajni rat“, kaže Veldin Kadić.
Prema njegovim riječima, opravdanja koja navodi Putin u tom govoru i dalje su u potpunosti u koliziji sa ključnim principima Povelje UN-a, odnosno njenih članova, koji zabranjuju upotrebu sile u međunarodnim odnosima i miješanje u unutrašnje odnose države. Putinov govor nije uspio transformirati diskurs i ponuditi činjenice koje bi mogle biti prihvatljive unutar međunarodnog prava, jer tvrdnje o nacističkom režimu u Kijevu, denacifikaciji Ukrajine, i zaštite ruskog stanovništva, na ovakav način, kako on to predstavlja, nisu održive u međunarodnom pravu. Interesantno je primijetiti, navodi Kadić, da Putin u svom govoru percipira da je Rusija sada u ratu sa cijelim Zapadom, a ne samo sa Ukrajinom, što govori da bi njegovi ključni strategijski potezi u budućnosti mogli prevazilaziti postsovjetski prostor. To je vidljivo već iz najave da će on suspendirati učešće u novom START ugovoru o nuklearnom naoružanju, ali da se neće povući iz istog. Iako je konfuzno šta to znači u praksi, očito je da će njegovi sljedeći potezi odražavati neki hladnoratovski eho.
Dakle, činjenica da u svom govoru, u toku samog rata, stavlja u fokus ekonomski napredak Rusije, za mene je odraz Putinove nemoći da napravi prevagu i ponudi građanima „opipljivi ratni napredak“.
Za rusko političko vodstvo bilo bi potrebno sada popraviti međunarodni imidž i ugled, posebno u zemljama trećeg svijeta zbog eventualno novih savezništva. Rusiju je nedavno posjetio visoki kineski zvaničnik i to se ni na koji način ne smije zanemariti, jer to Rusiji može dati "vjetar u leđa" iako u takvim procjenama, po mom mišljenju, treba uzeti i druge stvari. Rusija i Kina nisu nikakvi strateški saveznici, nego zemlje koje u svojim globalnim aspiracijama imaju tendenciju da budu globalne sile i zajednički djeluju kako bi se suprotstavili zapadnoj dominaciji, smatra Veldin Kadić. Navodi i da ne treba zaboraviti kako Kina nije službeno osudila rusku agresiju, niti je podržala, što govori o njenoj samostalnoj viziji, iako se to može smatrati i kao latentna podrška Rusiji.