Večeras u SARTR-u predstava "Tramvaj zvani čežnja"

U Sarajevskom ratnom teatru večeras, 30. januara 2024. s početkom u 20 sati, bit će odigrana predstava "Tramvaj zvani čežnja". 

 

Drama je napisana 1947. godine, možda je i najpoznatije djelo čuvenog američkog dramatičara Tennessee Williamsa. Popularnost širom svijeta stekla je istoimenom filmskom adaptacijom režisera Elia Kazana iz 1951. godine, u kojoj su glavne uloge igrali Marlon Brando i Vivien Leigh.

Također, prema motivima ovog dramskog teksta Woody Allen, 2013. godine, stvara film “Blue Jasmine”.

‘Tramvaj zvani čežnja ’ govori o dva različita koncepta poimanja života – jednom, čije je utemeljenje u mašti, duhovnosti i iluziji, i drugom, koji svoje ishodište ima u gruboj realnosti svedenoj na svakodnevno, beskrupulozno preživljavanje.

Igraju: Dina Mušanović, Alban Ukaj, Matea Mavrak, Igor Skvarica, Noa Jugo.

Radnja ovog pozorišnog djela zapliće se tako što Blanche DuBois dolazi u posjetu svojoj sestri Steli i njenom mužu Stanleyu, kako bi smirila duhove prošlosti i pokušala da otpočne novi život. U trošnoj kući siromašnog predgrađa dolazi do sukoba dva pomenuta koncepta, čiji su predstavnici Blanche i Stanley-saopćeno je iz Sarajevskog ratnog teatra.

“Tramvaj zvani čežnja” kao predložak prevazišao je kategoriju “klasika” dramske književnosti i književnosti uopće. Nekoliko je pisaca i njihovih djela koji nisu više samo književna djela, već dio kolektivne svijesti čovječanstva. Dostojevski je jedan takav pisac, kao i Šekspir, koji je, po Haroldu Blumu, prorok humanizma. Tenesi Vilijams pripada tom panteonu, toj svetoj gori sekularnog čovjeka.

 

“Tramvaj zvani čežnja” odavno je ušao u sve pore kulturnog života čovječanstva, ne samo kao tekst, nego kao niz jakih slika utisnutih u podsvijest čovjeka, išao on u pozorište ili ne. Stenli Kovalski, pijan, u potkošulji, dozivajući Stelu, prestaje biti dramski lik i postaje arhetip, paradigma, mistično slovo u našem kolektivnom nesvjesnom.

 

“Tramvaj zvani čežnja” pripada tradiciji gotičke književnosti američkog juga koja je dala pisce kao što su Viliam Fokner, Fleneri O’Konor i Truman Kapote. U svojoj sirovoj, erotskoj, makabrističkoj, jezivoj ljepoti, to književno pismo donijelo je jedan, možda odavno potonuli, ali i dalje relevantan svijet.

 

U “Tramvaju”, gotički element je Blanche Dubois, sama po sebi metafora svijeta u izmaglici, tužnog i poraženog, ali dostojanstvenog . U kontekstu svijeta koji se heraklitovski mijenja i teče, Blanche Dubois svijetli na tamnoj pozadini historije i književnosti. Svijetli ljubičasto, lavkraftovski bizarno, svijetli kao vječna žeravica.“-kazao je o predstavi  glumac i pisac, Benjamin Bajramović.

 

Inače, SARTR-ova postavka predstave "Tramvaj zvani čežnja" nastala je kao diplomski rad Dine Mušanović na predmetu Gluma na Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo pod mentorstvom profesora Alena Muratovića.

“Tramvaj zvani čežnja” je tekst o ljudima na prekretnici. Onim koji se na prekretnicama snalaze i onima koje prekretnice pregaze. Tu nije riječ o pozitivcima i negativcima, kao što, uostalom, u dobroj književnosti nikad i nije. Nije ni riječ o istini i laži, iako se mnogo o istini i laži govori. Riječ je o ljudima koji vole i koji su spremni zavući ruku u moralni gnjilež da bi održali komadić iluzije o vlastitom dostojanstvu. Ljudima koji su spremni žrtvovati moralnost na oltaru sreće.

“Tramvaj zvani čežnja” je predstava o nama. Uvijek smo na nekim prekretnicama, i uvijek nas te iste prekretnice pregaze. Kao Blanche Dubois, vjerujemo u dobro, ali ga se bojimo. Vjerujemo u istinu, ali je, radi vlastite sigurnosti, rijetko govorimo. Istina nas ujeda, te rane smrde kao Filoktetove rane, ali uporno i tvrdoglavo vjerujemo, da je u momentu kad se svi računi svode, istina, dobrota i nježnost nešto što će nas spasiti. Kao ni za Blanche, niko ne navija za nas- rekla je Dina Mušanović.

Dramaturg predstave je Adnan Lugonić. Kostimografiju je radila Lejla Hodžić. Produkcija: Sarajevski ratni teatar, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo i Otvorena scena Obala.

Zbog ograničenog broja mjesta, iz SARTR-a i poruka za publiku da rezervišu svoje ulaznice na vrijeme.

federalna.ba