Večeras pratimo dodjelu Oscara
Večeras pratimo 93. dodjelu najprestižnije filmske nagrade - Oscar. U društvu najboljih pet ostvarenja van engleskog govornog područja je i Jasmila Žbanić. Njen film Kuda ideš, Aida? do sada je osvojio veliki broj nagrada, naklonost publike i kritičara - paralelno s buđenjem nacionalističkih strasti onih koji genocid negiraju. Ipak, historijska istina o Srebrenici, ispričana bez huškačke retorike snažnim umjetničkim jezikom i činjenicama, ostat će sačuvana na filmskom platnu da opominje i educira.
Nakon spektakularne dodjele Zlatnog medvjeda za Grbavicu u Berlinu 2006., bilo je jasno kakvim filmskim jezikom progovara Jasmila Žbanić. Rušeći tabue, hrabrost traganja za istinom pokazala je još u diplomskom dokumentarcu Crvene gumene čizme, o problemu nestalih. Autentična priča iz ugla bosanske žene vodila ju je i do najsloženijeg filmskog projekta s temom genocida u Srebrenici.
“Politizirane su činjenice iz rata. Međutim, one ne mogu i ne smiju biti takve, one su činjenice. One su dokazane i mi na tome, na istini, trebamo bazirati sve dalje što se dešava. Ja u ratu vidim banalnost zla i na taj način sam i režirala Quo vadis Aida?”, priča rediteljica Žbanić.
Zbog osjetljive teme, snimanje su pratila odgađanja, opstrukcije, kontroverze. U scenarij, koji je prvobitno trebao biti zasnovan isključivo na memoarskoj knjizi svjedoka genocida Hasana Nuhanovića, rediteljica je unijela fikcionalne elemente, a glavnu ulogu UN-ove prevoditeljice povjerila ženi. Ovu visokobudžetnu produkciju 9 zemalja, u kojoj je BiH učestvovala sa svega 15 posto sredstava, do sada je vidjelo oko 15 miliona ljudi.
“Način na koji je taj film napravljen, on vam se usiječe u sjećanje i ostane zauvijek s vama, praktično vas prati. On je relevantan za cijeli svijet”, kaže producentica Amra Bakšić-Čamo.
Ne prestaju stizati sjajne recenzije uglednih svjetskih kritičara, pohvale, čestitke poznatih ličnosti. O kvaliteti filma svjedoče festivalske nagrade, poput onih u Geteborgu, Roterdamu, Luksemburgu, Miamiju, a u osvajanje svijeta krenuo je sa prošlogodišnjom premijerom u Veneciji.
“Na kraju sam doživio nešto što za svojih pola vijeka praćenja različitih festivala nisam do sada doživio - izuzetan aplauz i jedno čudno osjećanje publike da je taj film izuzetno dojmio i da ga je na neki način razumjela”, riječi su filmskog kritičara Duška Dimitrovskog.
Mučno, ali očekivano, film je bio povod za buđenje nacionalističkih strasti onih koji su odlučili da u genocid ne vjeruju. Uslijedila je poplava uvreda i prijetnji upućenih ne samo rediteljici Žbanić i ekipi filma već i onima koji su ovu priču javno podržali.
“Čini mi se da svi okreću glavu, žele da zaborave, ali to je nemoguće zaboraviti, niti je moguće sakriti istine. Moramo da oslobodimo našu djecu tog tereta. Istina se mora reći”, poručuje glumica Jasna Đuričić.
A glumac Emir Hadžihafizbegović o filmu ističe: “Znali smo da porađamo bitnu i važnu stvar i atmosfera na tom setu sama po sebi govori koliko smo bili posvećeni i odgovorni”.
Naša je odgovornost znati, podsjećati, vjerovati, baš kao što Jasmila Žbanić vjeruje da filmovi mogu mijenjati svijet - čak i ako se samo jedna osoba promijeni. Quo vadis, Aida? ne vrijeđa nikog. Njen istančani umjetnički jezik, s mjerom i bez navijačkih strasti poziva na dijalog i suočavanje. Film još nije prikazan u Republici Srpskoj.
federalna.ba