Valcer između redova, Zalutale razglednice - Emir Kapetanović

**

Dobro je čitati ... čitati poeziju koje, osim u stihovima ima i između redova, u snježnoj bjelini papira; čitati poeziju koju je ispisao/ispjevao „umorni slovoslagač tromih jagodica“

**

Slovoslagač tromih jagodica

„Valcer zmeđu redova“ prva je zbirka mladog mostarskog pjesnika Emira Kapetanovića. Riječ je o pjesmama koje autor kao da šapuće svom imaginarnom saputniku, kojeg je tek osmislio pa mu stihovima želi pokazati svijet, utisnuti dušu. Pomalo stidljivim glasom pjesnik kao da nastoji sačuvati stvarnost koja bi se u svakom trenutku mogla urušiti, a on je spašava tako što joj se divi, ali i tako što je kritikuje.

Kapetanovićev saputnik je žena, slična Andrićevoj Jeleni, ona je prisutna ali neopipljva, crte njenog lica možemo osjetiti samo ako pažljivo budemo dodirivali slova ove  knjige, kao što se dodiruje Brajevo pismo. Pjesnik joj se obraća ili progovara u njeno i njegovo ime, ponekad je njegov glas naspram nje i oštriji, da ne kažem prijeteći. U pjesmi „I širine su uske“ reći će 'silna si po moje tijelo', u tom stihu se možda i najbolje oslikava to drugo biće, taj pjesnikov saputnik, ta žena za koju pjesnik vjeruje da joj svijet pokazuje i koja ga na poeziju (da parafraziram Arsena) sili.

U zbirci „Valcer između redova“ Kapetanović kao da je neke stihove tek odlomio od svakodnevnog života i vješto ih uklopivši u svoje pjesme, od njih napravio poeziju. To možda svjedoči o njegovoj sposobnosti da u svakodnevnom otpadu uspjeva pronaći artefakte koji u sebi nose potencijal, što opet svjedoči o talentu ovog mladog pjesnika. Njegova poezije bliska životu, njegovi stihovi i kad su nespretni, živi su. Unjima je svega, i tuge, i one neobješnjive radosti, često su protkani humorom, ima tu i one ugodne čežnje za prošlošću koja s nama nema ništa, koju smo naslijedili iz priča predaka, u Kapetanovićevim stihovima bljesne i njegov seoski backgroung, 'u zvižduku zelenila' ili već u stihovima popu ovih:

Raste bačeno sjeme

Njive se pokose i prekopaju

A kapina divlja od huje

Jedna meni vrlo draga pjesma pod naslovom 'Himna', kao da nije pisana, kao da je kolažirana. Tu je ovaj pjesnk i smion, u pjesmama popu ove on je i britak, i hrabar, kao da na trenutak zaboravi na svoju tananu dušu:

Kako god bilo,

otkini komadić neba.

Ako nemaš korpicu da staviš plodove,

zamotaj ih u košulju.

Uporno se nastavljaš žaliti,

pokazivajući žuljeve na stopalima.

Ne tupi bez potrebe nokte,

nego nožem guli koru!

Ni cigla ne gubi rumen,

od ognjišne vatre.

Poezija mladog pjesnika Emira Kapetanovića nježna je, pomalo stidljiva, osim u stihovima ima je i između redova, u snježnoj bjelini papira. Baš kao da ju je pisao umorni slovoslagač tromih jagodica.

Isto tako je i čitajte umorni i dragi čitači, jagodicama vaših prstiju – kao kad hoćete opipati puls novorođenčetu, dakle nježno ... – Almin Kaplan

**

Za knjigu poezije „Zalutale razglednice“ Emir Kapetanović dobio je nagradu Ratkovićevih večeri poezije 2021.godine.Urednik „Zalutalh razglednica“ recenzent Nenad Rizvanović bilježi – Kako uspostaviti vlastiti lirki glas – koji je u njegovu slučaju pomalo utišan – kako disciplinirati vlastiti tekst i kako poznat poetski sadržaj upakirati u nov a svjež izraz, Emir Kapetanović učio je od pjesnika poput Brodskog, Amihaia i Darwisha. Pjesnik je strpljiv kad gradi pjesmu slijedeći vlastite unutarnje i introspekcijske nemire, prevodeći ih sigurnom poetskom rukom u precizne poetske slke i naposljetku u izvanrednu poeziju. Njegova pjesme – potpuno dosljedna prirodnoj lirskoj volji – obiluje mirnim poetskim uvidima, blagim slikama, poantama koje su gotovo nečujne čak i kad su sasvim neočekivane.

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Poeziju interpretirao Zlatan Veža

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Foto – Selma Dizdar