videoprilog Muhameda Čabrića (Dnevnik 1)

Vahida svojim pjesmama svjedoči i opominje

Gotovo da nema grada u Bosni i Hercegovini koji tokom agresije nije zabilježio stradanje civilnog stanovništva. Brojni spomenici i danas svjedoče i opominju. Ipak, Srebrenica i Markale svakako su posebno bolni i iznova propituju ljudsku surovost. Čak i oni koji se nikada nisu profesionalno bavili pisanjem, poput Vahide Husanović, domaćice iz Tešnja, svoje emocije su prenijeli na papir da, kako kažu, svjedoče i opominju.

Iako i Tešanj ima brojna mjesta stradanja civila u minulom ratu i u ovom dijelu naše zemlje događaji poput genocida u Srebrenici ili masakra na sarajevskoj pijaci Markale posebno su bolni i obilježavaju se s pijetetom. Kroz dvije zbirke poezije domaćica iz Tešnja Vahida Husanović na papir je pokušala prenijeti zajedničku emociju. Obilježavanje godišnjice UG „Tragovi crni vrh“ iz Tešnja bila je  prilika i za zvaničnu pomociju ovih djela.

„Unutar tih samih djela je opisano, kako lokalno, od samog mjesta boravka i življenja autorice, do šireg, odnosno kompletnog područja Bosne i Hercegovine“, navodi Adnan Lihić, sekretar UG Tragovi-Crni vrh, Tešanj.

„Obuhvaćeni su gotovo svi važniji događaji kao što su sarajevske Markale, Tuzlanska kapija, Potočari, Srebrenica, rušenje našeg dragog Starog mosta u Mostaru“, ističe Vahida.

Stradanje civila na Markalama 5. februara 1994. i krajem augusta godinu poslije, kada je ukupno ubijeno 111 civila, a preko 200 ranjeno, dodatna je obaveza jer se zločin  i danas negira iili pokušava minimizirati.

Pamtit će vječno građani tvoji
zločin i zločinca i sjeme smrti,
ali ubiti sve ne mogu,
Bosne i Markala će uvijek biti.

Ostat će samo istina bolna
koja će živjeti dovijeka
da je bila pijaca Markale
sva od krvi kao rijeka.

federalna.ba

Vahida Husanović