Uz Svjetski dan Roma, priča o inkluziji u Kiseljaku
Da je obrazovanje preduslov za ostvarivanje drugih prava, odavno su shvatili u kiseljačkoj Osnovnoj školi Bilalovac, koja je primjer inkluzije romske djece u školski sistem. Kroz ovu školu, koja proslavlja svoj 115. rođendan, prošle su generacije djece romske nacionalnosti, a koja su danas uspješni ljudi i pravi primjer kako se uz malu podršku društva ostvaruju dobri rezultati.
Među 60 učenika romske nacionalnosti u ovoj osnovnoj školi je i Adna Beganović. Odlična je učenica devetog razreda sa posebnom skološću za strane jezike i jasnim planovima za svoju budućnost: „Cijenim školu i volim ići u školu i cijenim svoje roditelje što su uložili toliki trud u mene. Imam jedan cilj i ja ću njega ostvariti. Ja želim da postanem turistički vodič, idu mi jezici. Znam njemački jezik, znam engleski, znam turski, znam bosanski“.
Ona je među učenicima koji su primjer uspješnosti kad zajednica pruži adekvatnu podršku. Stotine djece romske nacionalnosti u ovoj su školi kroz decenije dobile svoju odskočnu dasku za budućnost, te postali ponos svoje zajednice i grada. Svjedoči tome i učiteljica, uz čiju pomoć su 34 generacije danas ugledni članovi društva.
„Ima tu dosta uspješne djece, učenika koji su nastavili da studiraju. Imamo ih i u inostranstvu, u Švedskoj jedna djevojka je završila pravo. Mnogi moji učenici su završili srednju školu, rijetki su oni koji ne završe“, govori Zekira Zrno, učiteljica u OŠ Kiseljak 1 Bilalovac.
Nermin Merhemić direktor je škole: „Ja se ponosim ovim učenicima. Njih je prošle godine 9 završilo odličnim uspjehom. Učenici koji su zaista integrisani, s ponosom kažem da u ovoj školi se riječ Rom ne spominje“.
Posebno su ponosni na zajedničke projekte koji, uz učešće svih učenika, doprinose međusobnom razumijevanju i podršci, bez koje nijedan uspjeh ne bi bio moguć. Među njima je njemačko-bosansko-romski rječnik, koji su sami kreirali.
„To je projekat koji će nam služiti tokom našeg školovanja i projekat koji će nam služiti - o slozi i radu ove dvije nacionalnosti. To me ohrabruje, jer naša nacionalnost se ne odvaja od druge“, kaže učenica Ana Pandžić.
Nastavnica Emina Sinanović objašnjava kako je željela da radi s djecom na širenju vokabulara i da je odgojni pristup bio da oni upoznaju jednu novu kulturu, a i sam romski jezik: „I to je, zapravo, neki konkretan svjedok i produkt o toj slozi i međusobnoj ljubavi koja vlada među učenicima ove škole“.
I druge sredine trebale bi slijediti ovaj primjer, podsjećaju iz romskih udruženja, te omogućiti romskoj djeci pravo na adekvatno obrazovanje, a roditelji shvatiti da je upravo to preduslov za budućnost.
„Ima tu djece koja su u neimaštini, koja se baš ne mogu toliko školovati, ali idu redovno u školu, trude se da dođu u školu. Ako se niste školovali - kako ćete se negdje zaposlit ako niste pismena osoba? Ja mislim da bi trebalo najviše uticati na djecu, da se djeca školuju“, poručuje Elmedin Beganović, predstavnik Udruženja Roma Đurđevdan Kiseljak.
S ciljem ukazivanja na značaj jednakosti, Dan škole i Dan Roma, proslavili su zajedno i na taj način pružajući međusobnu podršku.
„Volim pjevati. Od kad sam bio mali - pjevao sam. I sad baš dobro pjevam. Drugi me podržavaju, mislim da mi je to plan“, kaže na kraju Dario Crepulja, još jedan učenik ove škole.
federalna.ba