Uskoro na aukciji pismo slavnog naučnika o atomskoj bombi
Dana 2. augusta 1939. Albert Einstein pisao je američkom predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu. Njegovo će pismo rezultirati projektom Manhattan i jednim od najznačajnijih – i najdestruktivnijih – izuma u povijesti.
Dramatičan prikaz smrtonosnog iskorištavanja atomske energije ispričan u filmskom hitu Oppenheimer iz 2023. možda bi bio ništa više od naučne fantastike da pismo od dvije stranice, s datumom 2. augusta 1939., nikada nije napisano.
"Nedavni rad u nuklearnoj fizici učinio je vjerovatnim da se uran može pretvoriti u novi i važan izvor energije", stoji u otipkanom pismu američkom predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu koje je vlastoručno potpisao cijenjeni fizičar Albert Einstein. Ta bi se energija, nastavlja, mogla iskoristiti "za izradu iznimno moćnih bombi".
Izražavajući sumnju prema odluci Njemačke da obustavi prodaju uranijuma u okupiranoj Čehoslovačkoj, pismo je bilo podsticaj za tajni istraživački program od 2 milijarde dolara, „Projekt Manhattan“: trka da se pobijedi Njemačka u razvoju atomske bombe. Trogodišnji projekat, koji je vodio fizičar Robert Oppenheimer, postavio je SAD u nuklearnu eru i doveo do jednog od najznačajnijih – i najdestruktivnijih – izuma u historiji: atomske bombe.
U pismu od 2. augusta 1939., Einstein je napisao da "određeni aspekti situacije koja je nastala zahtijevaju oprez" (Izvor: Christie's Images Ltd)
Dana 10. septembra 2024., Einsteinovo dosljedno i pažljivo sročeno pismo bit će stavljeno na aukciju u Christie's New Yorku, a očekuje se da će postignuti iznos premašiti 4 miliona dolara. Napravljene su dvije verzije pisma: kraća verzija, koju je Christie's prodao na aukciji, i detaljnija verzija, osobno dostavljena u Bijelu kuću, a sada u stalnoj zbirci biblioteke Franklin D. Roosevelt u New Yorku.
"Na mnogo načina ovo pismo označava ključnu tačku preokreta u povijesti nauke, tehnologije i čovječanstva", rekao je za BBC Peter Klarnet, viši stručnjak za Americana, knjige i rukopise u Christie's. "Ovo je stvarno prvi put da se vlada Sjedinjenih Država direktno financijski uključuje u velika naučna istraživanja", dodaje. „Pismo je pokrenulo proces koji je omogućio Sjedinjenim Državama da u potpunosti iskoriste tehnološke promjene koje su se dešavale.
Dr. Bryn Willcock, programski direktor Odsjeka za politiku, filozofiju i međunarodne odnose na Univerziteta Swansea te predavač i istraživač američke i nuklearne povijesti, slaže se. "Većina povijesnih izvještaja o porijeklu bombe počinje raspravom o pismu", kaže on za BBC. "Sadržaj pisma bio je ključan za dobijanje direktne akcije od predsjednika Roosevelta", kaže on, naglašavajući da "Fondacija za atomsko nasljeđe ide tako daleko da opisuje pismo... kao 'ključno' u nakanama da se Roosevelt pokrene za nuklearna istraživanja.“
Očekuje se da će nagrađivani film Oppenheimer, koji se temelji na priči o Projektu Manhattan i spominje pismo u sceni između Oppenheimera i fizičara Ernesta Lawrencea, potaknuti dodatno zanimanje za aukciju. "Ovo [pismo] je nešto što je dio popularne kulture od 1945. nadalje, tako da već ima čvrsto mjesto, ali mislim da ga je film Oppenheimer sada donio novoj generaciji", kaže Klarnet.
Einstein je pisao Rooseveltu upozoravajući na opasnosti koje predstavlja nuklearna energija uz pomoć fizičara Lea Szilarda (Izvor: Getty Images)
Klarnet opisuje Einsteina kao "mitskog lika" u popularnoj kulturi. On svakako ima tu kvalitetu u Oppenheimeru, vreba na periferiji filma, poput cameo uloge koju željno iščekujemo, njegov identitet otkriva se tek kad mu šešir odleti i razotkrije onu famoznu kosu bijele kose.
Einstein se distancirao od projekta i uvijek je insistirao da je njegov doprinos oslobađanju atomske energije bio „prilično indirektan“. Iako Einsteinova jednačina E = mc^2 objašnjava energiju koja se oslobađa u nuklearnoj reakciji i otvorila je put za njenu zlu primjenu, njegova uloga u stvaranju atomske bombe je možda prenaglašena u filmu. Oštar razgovor između Oppenheimera i Einsteina u završnoj sceni (Oppenheimer: „Kada sam došao do tebe s tim proračunima, mislili smo da bismo mogli započeti lančanu reakciju koja bi uništila cijeli svijet...“) je „besmislica“, kaže Klarnet.
Einstein, čija su ga ljevičarski stavovi i njemačko nasljeđe okruživali sumnjom, "nije imao sigurnosnu dozvolu za to", kaže on. Zapravo, osvjedočeni pacifist se distancirao od projekta i uvijek inzistirao na tome da je njegov udio u oslobađanju atomske energije bio „prilično indirektan“.
Ako je neko bio pokretač, to je bio Leo Szilard, bivši Einsteinov student. Pismo, sa Szilardovom napisanom napomenom „Original nije poslan!“, ostalo je u Szilardovom posjedu sve do njegove smrti 1964. godine. I Einstein, rođen u Njemačkoj, i Szilard, rođen u Mađarskoj, bili su Jevreji koji su pobegli u SAD nakon uspona nacizma i bolje od bilo koga drugog su razumjeli prijetnju koju je Njemačka predstavljala.
Mađarsko-američki fizičar Szilard osmislio je nuklearnu lančanu reakciju 1933., a patentirao je ideju reaktora za nuklearnu fisiju 1934. (Izvor: Getty Images)
Pismo je bila Szilardova ideja, ali je bio uporan u svom nastojanju da nagovori Einsteina da ga napiše i potpiše. Einstein je imao značajan autoritet i, nakon što je osvojio Nobelovu nagradu 1921. godine, postao je „personifikacija moderne nauke“, kaže Klarnet. „On ima utjecaj kakav niko drugi nema. Drugi ljudi su očigledno pokušali da upozore Roosevelta o tome šta se dešava u mjesecima koji su prethodili tome, ali odjednom, dolaziš s pismom od Alberta Einsteina koje kaže da bi trebao da učiniš ovo – to ostavlja utisak.“
Dana 16. jula 1945., sigurnosno provjereni gledatelji zaštitili su oči zaštitnim naočalama dok je prototip bombe, poznat kao "naprava", uspješno detoniran u pustinji Novog Meksika. Rezultat je dočekan s trijumfom i strepnjom. Na današnji je dan predsjednik SAD-a Harry S. Truman u svom dnevniku zapisao: "Otkrili smo najstrašniju bombu u svjetskoj historiji”.
federalna.ba/BBC