UNICEF: Sve više djece bez roditelja bježi iz Sudana

Stotine djece bez pratnje prešlo je granicu iz Sudana u Čad posljednjih sedmica, jer borbe razdvajaju porodice i prisiljavaju maloljetnike da krenu na naporan put na sigurno bez roditelja. Humanitarni radnici kažu da "sve više" djece stiže samo u susjednu zemlju, u koju je otkako su izbile borbe između rivalskih vojnih frakcija sredinom aprila pobjeglo više od 100.000 ljudi, od kojih je oko 60 posto mlađih od 18 godina,

Nakon uređenijeg prvog vala izbjeglica – koji su odlučili da napuste Sudan prije nego što je sukob došao u njihova rodna sela i koji su imali priliku da se malo pripreme – oni koji su nedavno stigli često su bježali od najnovijeg talasa borbi, rekao je Jacques Boyer, državni direktor Dječijeg fonda UN-a (UNICEF) u Čadu.

“U početku nismo viđali mnogo djece bez pratnje ili razdvojene djece, jer su se djeca selila sa svojim porodicama”, rekao je. “Ali sada već tri sedmice ova populacija bježi od borbi i bombardovanja, i sve je više djece bez pratnje.”

Boyer je rekao da je do sada identifikovano 267 djece bez pratnje, ali da je ta brojka sigurno podcijenjena. “Ima mnogo više djece koja su vjerovatno bez pratnje”, dodao je Boyer. Kolega je upoznao 14-godišnjeg dječaka iz Darfura koji se razdvojio od svojih roditelja kada su neidentifikovani naoružani muškarci napali njihovo selo, rekao je. „Ovaj mladić je objasnio kako su seljane na bijeg natjerale glasine da će selo biti napadnuto.

„Ali dok su se spremali za odlazak, selo su napali neidentifikovani naoružani ljudi i stanovništvo je u panici pobjeglo.  Dijete je tako odvojeno od roditelja i krenulo je za komšijama. Prešao je granicu sa komšijama, a ne sa roditeljima.” Čim se identifikuje usamljeno dijete, humanitarni radnici na terenu će pokušati da pronađu svoje porodice – ali to može biti veliki izazov. U slučaju 14-godišnjaka, rekao je Boyer, komšije i dijete pokušavaju pronaći gdje su biološki roditelji.

“Ali... granica između Čada i Sudana je sada na oko 1.000 km i čak i ako roditelji vjerovatno nisu toliko daleko od mjesta gdje je dijete, ako su uspjeli preći granicu, imamo desetine hiljada izbjeglica. Tako da je zaista teško identifikovati gdje su roditelji“, rekao je. “Pored toga, telefonska mreža nije dobra.”

Zadatak ponovnog ujedinjenja postaje lakši, rekao je, ako su porodice i djeca otišli u zvanične kampove gdje su bili propisno registrovani u izbjegličkom sistemu. „Ako roditelji ostanu u zajednicama domaćinima, biće potrebno više vremena“, rekao je on. “To ne znači da je nemoguće, ali biće potrebno više vremena.”

U svakoj humanitarnoj krizi, dodao je, maloljetnici bez pratnje su "najugroženiji" među ugroženima, a rad djece ili seksualna eksploatacija predstavljaju stvarni rizik. U pokušaju da to ublaže, radnici UN-a pokušavaju osigurati da budu s odraslim osobama koje poznaju „u nekoj vrsti porodičnog okruženja“.

Sa Crvenim krstom Čada, UNICEF također uspostavlja „prostore prilagođene djeci” gdje mlađi od 18 godina mogu da dobiju psihološku podršku. “Zato što je, kao što možete zamisliti, većina ove djece prošla kroz ozbiljne psihičke traume. Vidjeli su naoružane ljude; čuli su pucnjavu”, rekao je Boyer.

Zabrinutost oko usamljene djece samo doprinosi značajnim brigama koje humanitarni radnici imaju oko desetina hiljada mladih ljudi koji bježe iz Sudana. Utvrđeni su slučajevi malih boginja među djecom izbjeglicama, a kod više od 350 je dijagnosticirana teška akutna pothranjenost. Smatra se da je prava brojka daleko veća.

Druga velika glavobolja za humanitarne radnike je skora kišna sezona, koja je na nekim mjestima već stigla i koja blokira pristup izbjeglicama, kaže Jean-Marie Bihizi, državni menadžer Catholic Relief Services za Čad. Tim CRS-a otputovao je prošle sedmice u regiju Sila na jugoistoku Čada kako bi procijenio potrebe izbjeglica i planirao je podijeliti hranu, kao i druge ključne artikle kao što su mreže protiv komaraca, plastične folije i tablete za pročišćavanje vode. “Ali nisu mogli preći zbog rijeke... poplave”, rekao je Bihizi. “Nisu mogli preći rijeku da bi došli do tog mjesta. Tako da su bili primorani da se vrate.”

federalna.ba/The Guardian